Poslije gostovanja uvijek smo bili puni utisaka. Tako je bilo i u povratku iz Prijedora, sa prvenstva BiH u ljeto 1962. godine. U tom gradu podno Kozare, iako smo bili lijepo dočekani, doživjeli smo dosta zgoda, ali i nezgoda. Utakmice na tom prvenstvu igrali smo na Sani pod dosta čudnim okolnostima. Na brzoj rijeci, teško je bilo igralište i golove zadržati na jednom mjestu i sačuvati sve vrijeme orijentaciju. I pored svih peripetija nismo žalili "Radnički". Njihova mreža tresla se osam, a naša samo jednom. Za to najviše zasluga imao je naš golman Pasko Šoletić, koji je i imao najviše problema na utakmici. Iza njegovih leđa često je "bježao" gol, pa je bio prinuđen da se stalno pomjera za njim.
Kapiten tima tada je bio Miro Porobić. Bio nam je veliko pojačanje, ali i veliko razočarenje za nas na tom prvenstvu. Dobro je odigrao utakmicu, ali je bio "slab" vođa puta. Po završetku prvenstva i osvajanju još jedne titule prvaka, Miro nam je obećao "brdo" slatkiša. Kada se naš autobus zaustavio pred jednom "Kraševom" prodavnicom, na samom ulasku u Derventu, svi smo bili radostni. Za Mirom smo uletjeli u to malo "slatko carstvo". Rafovi su bili puni čokolada, bombonjera, bajadera i drugih slatkih đakonija. Dok smo mi nestrpljivo čekali, Miro je bez puno žurbe "streljao" očima po rafovima. U jednom trenutku prodavaču je važno rekao: "Tu ćemo uzeti". Zbunjen, prodavač je pitao: "Samo tu jednu čokoladu", što je Miro, gledajući u nas, ne trepnuvši, potvrdio. Potom je, ispred prodavnice, uz njemu samo svojstven ritual, kada nešto daje, podijelio čokoladu od 200 grama. Dobili su po komadić samo standardni prvotimci. Rezervnim igračima nije doteklo. U autobusu do Trebinja niko nije sa Mirom progovorio niti jednu riječ. Uprava kluba, po običaju, igrače je pohvalila zbog uspjeha u Prijedoru. Takođe, od uprave i Miro je dobio pohvale, zbog uštede klupskog novca, na naš račun. I dalje smo Mira voljeli i cijenili, ali ga više nismo željeli za vođu puta. Njegovu škrtost iz grada na Sani, nikada mu nismo oprostili. Ponekad, u igri, a češće izvan plivališta znali smo ga podsjetiti na tu "gorku" čokoladu.
Šta Vi mislite o ovome?