milan vukasovic bimbo.jpg

Najbolji trebinjski vaterpolista, bez konkurencije, bio je Milan Vukasović - Bimbo. Pojavio se u tom sportu u ljeto 1952. godine, a u avgustu 1954. bio je jedan od najzaslužnijih što je "Leotar" prvi put osvojio prvenstvo BiH. U oduševljenju, mnogi gledaoci skakali su u odijelu sa drvenog mosta, ljubili nove prvake, a posebno Bimba.

Milan je bio je predodređen za vodene sportove. Odlično je plivao, majstorski baratao loptom, a golovi su bili njegova specijalnost. Malo je bilo utakmica kada on ne bi zatresao protivničku mrežu. Tada, kuriozitet u vaterpolu, bili su Bimbovi golovi vodom. Golove na taj način u to vrijeme u Jugoslaviji jedini je davao Janković, igrač beogradskog "Partizana" i reprezentacije. Zbog teške bolesti rano je prestao igrati.

Često zbog golova nogom Bimbo je imao verbalne duele sa trenerima. Oni su, posebno na prvenstvenim utakmicama, željeli "normalne" golove - rukom, što je preciznije u igri. Milan često nije mogao da odoli tom svom umijeću, pa savjet ne bi kod njega koristio. Kada smo gostovali na moru, Bimbo je češće koristio nogu da bi postogao gol. 

Golmani "Juga", "Jadrana", "Primorca" i drugih u početku nisu znali za tu njegovu majstoriju, pa su lako primali takve golove. Njihovi suigrači iz igre, tada ligaši, bili su ljubomorni na atraktivnog Trebinjaca. 

Jednog ljeta Bimbo je dobio primamljivu ponudu od beogradske "Crvene zvezde", da pređe u taj klub. Nije otišao jer je ljubav prema Trebišnjici i "Leotaru" bila jača. Ostao je na našoj rijeci sve dok se mogao igrati vaterpolo. 

Vukasović je studirao pravo u Sarajevu. U tom gradu se zaposlio i stvorio porodicu. Kažu, bio je strastveni ribolovac jer ni tamo nije mogao bez rijeke.

Posljednji rat i njemu je donio velike teškoće i brojne stresove. Napustio je posao i stan u Sarajevu i sa porodicom vratio se u Trebinje. Nije bio više raspoložen i veseo kao nekada. Zaposlio se u Skupštini opštine i marljivo radio. Jednoga dana, u proljeće 1997. godine, gradom se pronijela vijest da je iznenada umro. Svima koji su ga poznavali, a posebno nama vaterpolistima i plivačima "Leotara", teško je pao njegov odlazak.

Na groblju u Podgljivlju, biranim riječima, od Bimba se oprostio naš Rade Aleksić. U tužnom oproštaju Rade nije mogao, a da ne spomene i atraktivne golove.

Ako nekada ponovo bude vaterpola u Trebinju, nove generacije tog sporta trebalo bi jednom godišnje da organizuju memorijalni turnir u vaterpolu, pod nazivom "Milan Vukasović - Bimbo". Tako bi se bar donekle, svi odužili najboljem vaterpolisti koga je grad imao.