U posjeti Bobanima - Doktor Grubor ponosan što je pomogao brojnim Trebinjcima

Jedna lijepa priča započeta na Kliničkom centru Srbije u Beogradu Trebinjca Slobodana Barzuta i hirurga na Prvoj hirurškoj klinici i načelnika za hepatobiliarnu hirurgiju prof. dr Nikice Grubora odigrala se na Bobanima.

To je plod dogovora između Barzuta i doktora Grubora prije šest godina. Dok je bio u bolnici i čekao red na operaciju, ovaj Bobanac je stalno pričao o svojim rodnim Bobanima, Šćenici, pčelama, vinu, dobrim ljudima, prirodnim ljepotama ovog kraja. Barzutove riječi ljubavi i poštovanja prema kraju odakle je ponikao, a pritom je ishod operacije bio nepredvidiv, fascinirao je doktora Grubora, pa mu je obećao da će doći na Bobane, popiti čašu vina, vidjeti pčelinjak, upoznati ljude.

Gruborov dolazak na Bobane, gdje je prilikom druženja sa Bobancima osjetio njihovu srdačnost, toplinu, doživio je veoma emotivno.

"Osjećam se ovdje kao u svojoj kući. Toplina, gostoprimstvo ovih ljudi ne može se ni sa čim uporediti. Ja sam emotivan i rijetko se u životu i profesionalnoj karijeri dočeka da vas prime i prihvate ljudi, da vas dočekuju na takav način. To se u mene urezalo, a moji sinovi će znati na koji sam način ovdje dočekan. Ovo su predivni krajevi, a još divniji ljudi. Kad se čovjek i kamen udruže uvijek se stvori vjera. Ta vjera su naši ljudi, naša saradnja i osjećam se ovdje srećno", iskren je Grubor.

Među domaćim Bobancima bio je i doktorov prijatelj prof. dr Vasilije Misita i njih dvojica zajedno sa prisutima pričali razne priče, a uz priče ide i pjesma.

Nikica Grubor za sebe kaže da je prije svega Drvarčanin, pa onda hirug na dijelu koji još obuhvata i rekonstruktivnu hirurgiju žučnih vodova i hirurgiju pankreasa, a zatim i šef katedre za specijalističku nastavu i abdominalni hirurg.

Ljubav prema hirurgiji kod njega se pojavila još od malih nogu. Radeći uz djeda i pomažući mu, stalno je sa nožićem nešto pravio i rezbario tako da je upisujući fakultet u njegovoj glavi bila samo hirurgija.

"I u nesrećnim ratnim i poratnim vremenima ta me ljubav prema hirurgiji držala. Vještina sa nožićem mi je puno pomogla jer se to uvježbava godinama, a budući da je to zanat to je važna veza između glave (misaona) i ruku. To treba da bude u koordinaciji", rekao je Grubor.

U početku je mislio da su hirurzi jedna vrsta nadljudi posebno iskovani, isklesani, izgrađeni ljudi, ali radeći taj posao i upoznavajući razne kolege vidio je vremenom da je jedan manji procenat izvanredan u svom poslu.

"Hirurgija me privukla i zbog kreativnosti, koliko razmišljate u pravom pravcu, a nekad morate donositi odluke u sekundi i mijenjati čitave strategije tako da je jedna od divnih stvari ta kreativnost, a uz to morate da budete hrabri i kuražni. Druga stvar za hirurga je da ima dobru školu, a to je najvažnije u procesu stvaranja dobrog hirurga. Nakon specijalizacije mora da bude posvećeni svom poslu koji je naporan, ali ko ga voli mislim da je to izvanredan posao", objasnio je Grubor.

On je dodao da za dobrog hirurga treba stalno da se radi, operiše ili asistira jer su sve to treninzi.

"Najteže u mom poslu je da pronađete nekoga da se prilagodi vašoj naravi, da pronađete dobre asistente, dobar tim, koji će funkcionisati besprijekorno. To je timski posao i ako imate dobru ekipu pola posla je obavljeno. Rad u hirurškoj sali nije nekad tako sladak jer tu bude malo galame, pritiska, šale, nekad se pusti tiha relaksirajuća muzika i nije to šablonski kako to neki misle", rekao je Grubor.

Za svakog pacijenta se planira dijagnostička procedura koja mora biti precizna i besprijekorna da se može planirati koja vrsta zahvata će se uraditi na pacijentu i da se to sprovede na operacionom stolu.

"Druga stvar je u postoperativnom poslu besprijekorno praćenje od mene kao doktora, asistenata i svih ljudi koji rade oko pacijenta. Ono što mene najviše usreći je to kad vidim da sam dobro uradio i kad vidim da sve ide dobrim tokom. Kad vidite u narednim danima osmijeh na licu pacijenta koji je bio u velikom problemu i teškom stanju - vašoj sreći nema kraja. Ja se tada lijepo osjećam i to se ne može ni sa čim porediti", poručio je Grubor.

Grubor dosta "popravlja" komplikacije koje su neminovne u hiruškom radu i one su teže nego kad se rade prve operacije, a kod njega dolaze iz cijelog regiona.

"Na našu kliniku, koja je nedavno slavila 100 godina postojanja i jedna je od najstarijih hirurških kuća u ovom dijelu Balkana, izražen je hijerarhijski sistem i mislim da je najbolja škola u ovom dijelu Evrope. Mi popravljamo sve što je rđavo napravljeno ili se komplikuje u regionu", kazao je Grubor.

Ima veliki broj pacijenata iz Trebinja i Hercegovine koje operiše u Beogradu ili Banjaluci i to je još jedna veza ovog vrsnog doktora sa istočnom Hercegovinom.

Želja Gruborovih pacijenata, medicinskog i nemedicinskog osoblja kao i doktorova spremnost da pomogne urodila je plodom tako da je postignut načelan dogovor između trebinjske bolnice i ovog vrsnog doktora.