Gojaznost se često pojednostavljeno predstavlja kao pitanje slabe volje, samokontrole i lične odgovornosti, ali sve veći broj stručnjaka upozorava da je takvo gledište pogrešno i štetno.
Komentari poput „jedite manje“ i „potrebno je samo više discipline“ i dalje dominiraju javnim prostorom, iako naučni dokazi pokazuju da je gojaznost složeno stanje uslovljeno biološkim, genetskim i društvenim faktorima.
Istraživanja u više zapadnih zemalja pokazuju da većina ljudi vjeruje da se gojaznost može u potpunosti spriječiti promjenom načina života. Međutim, dijetetičari i ljekari koji godinama rade sa pacijentima ističu da postoje osobe koje su visoko motivisane, informisane i uporne, a ipak se teško bore sa viškom kilograma. Prema njihovim riječima, snaga volje je samo mali dio mnogo složenije slike.
Veliku ulogu u tjelesnoj težini ima genetika. Određeni geni utiču na osjećaj gladi i sitosti, kao i na brzinu metabolizma. To znači da neki ljudi češće osjećaju glad, teže postižu sitost i sporije sagorijevaju kalorije, iako jedu istu količinu hrane kao drugi. Naučnici procjenjuju da postoje hiljade gena koji utiču na tjelesnu težinu, iako je za sada detaljno proučen samo manji broj.
Pored genetike, važan je i takozvani „zadati“ raspon tjelesne težine koji mozak nastoji da održi. Kada osoba izgubi kilograme ispod tog nivoa, organizam reaguje pojačanim apetitom i usporenim metabolizmom, što objašnjava zašto su dijete često praćene jo-jo efektom. Ovaj mehanizam je evolutivno stvoren da štiti organizam od gladi, ali u savremenom okruženju postaje prepreka mršavljenju.
Okruženje u kojem živimo dodatno pogoršava problem. Brza i kalorična hrana je sveprisutna, agresivno se reklamira i često je znatno jeftinija od zdravih namirnica. Za porodice sa ograničenim budžetom, zdrava ishrana je često nedostižna. Zbog toga mnogi stručnjaci smatraju da zakonske mjere, poput ograničenja reklamiranja nezdrave hrane, mogu imati efekta, ali nisu dovoljne same po sebi.
Iako postoje različita mišljenja o tome koliku ulogu država treba da ima u borbi protiv gojaznosti, sve je više saglasnosti da ovo stanje nije moralni neuspjeh niti nedostatak karaktera. Gojaznost je hronično i složeno zdravstveno stanje, oblikovano biologijom i okruženjem, u kojem sama snaga volje nije dovoljna.
Stručnjaci naglašavaju da je neophodno pomjeriti fokus sa osuđivanja i pojednostavljenih poruka na saosjećajan, naučno utemeljen pristup koji uključuje edukaciju, podršku i dugoročne promjene životnih navika. Samo tako je moguće stvoriti realne šanse za trajno poboljšanje zdravlja i kvaliteta života.
Šta Vi mislite o ovome?