marko radic.jpg

Priroda je najveći turistički resurs BiH, ali je sve više ugrožena

Prirodna bogatstva predstavljaju jednu od najvećih prednosti Bosne i Hercegovine kada je riječ o razvoju turizma, ali se prema rijekama, šumama i planinama često odnosimo kao da su neiscrpni resursi. Posljedice pojedinih zahvata, međutim, mogle bi biti trajne, upozorio je stručnjak za turizam Marko Radić gostujući u BUKA podkastu.

Za razliku od Hrvatske i Crne Gore, BiH nema razvijenu morsku obalu, niti velike gradove koji bi po broju turista mogli da se mjere sa najposjećenijim evropskim centrima. Zbog toga njen najveći potencijal predstavljaju rijeke, jezera, planine, nacionalni parkovi i brojne mogućnosti za aktivni i ruralni turizam, prenosi Buka.

Međutim, upravo su ti resursi sve više izloženi različitim pritiscima – od izgradnje malih hidroelektrana i sječe šuma, do zagađenja, neplanske gradnje i neodgovornog korišćenja javnih površina.

„Priroda je glavni resurs i glavna infrastruktura turizma Bosne i Hercegovine. Tu imamo mogućnost velikog rasta, ali te resurse treba tretirati drugačije nego što ih sada tretiramo“, rekao je Radić.

Investitori ne izdaju sami sebi dozvole

Prema njegovim riječima, odgovornost za očuvanje prirode postoji na svim nivoima društva, ali najveći dio odgovornosti leži na institucijama koje upravljaju javnim prostorom.

One donose propise, dodjeljuju koncesije, izdaju ekološke dozvole i kontrolišu projekte koji mogu značajno i trajno promijeniti prirodno okruženje.

„Investitor će nešto uraditi kada dobije dozvolu. Neko mu tu dozvolu mora dati“, naglasio je Radić.

Odgovornost, dodao je, imaju i kompanije, građani i turisti. Od privrednih subjekata očekuje se odgovorno poslovanje, dok građani i posjetioci moraju voditi više računa o otpadu i odnosu prema javnom prostoru.

Ipak, nije dovoljno samo pozivati ljude na odgovornost ako ne postoji odgovarajuća infrastruktura. Na izletištima moraju postojati kante za otpad, smeće se mora redovno odvoziti, a pravila ponašanja moraju biti jasna i dosljedno primjenjivana.

Neke posljedice mogu biti trajne

Radić upozorava da prirodne resurse ne treba posmatrati kao nešto što se može neograničeno koristiti i kasnije jednostavno obnoviti.

„Priroda se obnavlja, ali neke stvari se ne mogu obnoviti. Generacijama ćemo ostaviti nešto uništeno i nešto u cijevima“, istakao je on.

Kao posebno važan primjer navodi rijeke. Dok se u pojedinim evropskim zemljama sve više govori o uklanjanju prepreka i vraćanju rijeka u prirodne tokove, u BiH se i dalje sprovode projekti koji mijenjaju njihov prirodni tok.

Rijeke poput Vrbasa i Plive mogu biti snažan turistički brend i predstavljati se kao jedne od najljepših evropskih rijeka. Međutim, njihova turistička vrijednost značajno se smanjuje ukoliko se prirodni tok ograniči ili voda preusmjeri u cijevi.

Turizam ne može bez očuvane prirode

BiH svoj turistički razvoj sve više zasniva na aktivnom odmoru, raftingu, planinarenju, biciklizmu, ribolovu i boravku u prirodi. Upravo zbog toga, smatra Radić, nema logike istovremeno uništavati prostor koji predstavlja osnovu takve turističke ponude.

Očuvana rijeka, šuma ili planina može decenijama donositi prihod lokalnim zajednicama kroz smještaj, ugostiteljstvo, domaću proizvodnju, vodičke usluge i brojne druge turističke sadržaje.

S druge strane, trajno uništavanje prirodnih resursa najčešće donosi ograničenu korist malom broju investitora, dok posljedice ostaju čitavoj zajednici.

Zbog toga se razvoj turizma ne može posmatrati odvojeno od zaštite životne sredine i odgovornog upravljanja prostorom.

BiH upravo u očuvanoj prirodi ima priliku da pronađe svoju prednost na evropskom turističkom tržištu. Pitanje zato više nije samo koliko turista možemo privući, već šta će ih dočekati kada dođu – očuvane rijeke, šume i planine ili prirodni resursi koje smo nepovratno uništili.