Svoje prvo književno veče u bašti trebinjske Narodne biblioteke, "Bašta 74", imao je akademik Goran Petrović jedan je od najznačajnijih (i najčitanijih) srpskih pisaca mlađe generacije savremenih prozaista.
Ljubitelji i poštovaoci pisane riječi mogli su da uživaju u priči i razgovoru sa rođenim Kraljevčaninom. Za Petrovića kažu da je pisac modernog senzibiliteta i da su na njega uticali Pekić i Borhes.
"Djelovalo je mnogo štošta i ono što ne pamtim. Djelovaće i to što smo do Trebinja došli preko Klobuka i to je za mene bio prvi put. Ta priroda je fascinantna i to će da proradi u nekom tekstu. Možda taj odnos boja, izašli smo iz auta nekoliko puta i taj miris borovine, nazivi sela koji govore kakva su ta sela. U jeziku je neki put zabilježeno sve", kategoričan je Petrović.
Radio je dugo kao bibliotekar u ogranku gradske biblioteke u Žiči, pedesetak metara od manastira Žiča i kaže da je i to na njega djelovalo iako je to bila slučajnost.
"Uvijek sam osjećao dozu zračenja kao i kad dolazim u Trebinje imam utisak da dolazim u gospodski grad. Razlog je gospodsko ponašanje ljudi, a uvijek sam imao taj osjećaj za Trebinje, a nije to uvijek tako. Postoji nešto gospodsko i u ovom trebinjskom vazduhu", inspirativno priča Petrović.
Za Hercegovce kaže da su rođeni pripovijedači čak tamo gdje nije bogato kao u Trebinju. Sjeća se da su ga jedne godine vozili putem gdje apsolutno nije ničega bilo (sem trave i pokoje ovce), ali su stalno zastajkivali da domaćin ispriča šta je bilo kod tog kamena.
"To znači da priča uspjeva i Hercegovci su rođeni pripovijedači, a to se dokazalo i kad nije postojala pismena književnost nego pripovijedna. Ovdje svaki kamen priča i poezija se krije svuda oko nas i ugrađena je. Vjerovatno će u mojim narednim romanima biti nešto ugrađeno iz Hercegovine, ali ne znam kada", istakao je Petrović.
Prema njegovim riječima, kada se govori o književnosti onda se govori i o životu, jer književnost sabira ono što je život. Na književnim večerima pročita nekoliko priča i nešto novo što je u međuvremenu napisao tako da je uvijek nov pred čitalačkom publikom.
"Volim da odgovaram na pitanja publike jer je to prilika da pisac provjeri kako funkcioniše to što piše u dodiru sa čitaocima. Posao pisca je samotnjački i onda se dolazi u situaciju kao što je sada da se može dobiti odmah odjek onoga što se radi. Kad pišete roman koji možda traje i godinama nemate odjek za razliku od muzičara i glumaca koji to istog trena dožive na sceni, a pisac mora da čeka, a to je uvijek na neki način uzbuđujuće", priča Petrović.
Budući da je sezona fudbala (Evropsko prvenstvo) Petrović književnost upoređuje sa fudbalom, samo što je fudbalski teren ogroman jer taj knjigu dobija na drugom kontinentu ako je tamo knjiga prevedena. Taj knjigu dodaje nekom drugom i, prema Petrovićevim riječima, onda je to jedna vrsta igre, ali ne na pobjedu već samo igre.
Goran Petrović je dobitnik književne stipendije Fonda Borislava Pekića, Prosvjetine nagrade, nagrade Meša Selimović, Račanske povelje, Zlatnog bestselera, Vitalove nagrade, nagrade Narodne biblioteke Srbije za najčitaniju knjigu, NIN-ove nagrade za 2001. godinu, Oktobarske nagrade grada Kraljeva i nagrade Borisav Stanković. Dobitnik je i Andrićeve nagrade za 2006. godinu. Nagradu Laza Kostić dobio je 2011. godine za roman Ispod tavanice koja se ljuspa.
"Nagrada je za mene pohvala, ali uvijek sa dozom odgovornosti. To je vjetar u leđa, ali na kratke staze. Kad se piše ne treba razmišljati o nagradama, prevodima. Sve je to ram (paspartu) ona slika koju neko urami luksuzno, a neko manje luksuzno. Suština je sam čin pisanja", završio je Petrović.
Kniževno veče opdržano je u sklopu manifestacije "Trebinjsko kulturno ljeto".
Šta Vi mislite o ovome?