Nostalgija...

Nostalgija je stepenište koje vodi do ulaza u katedralu tuge. Nostalgije vam ne dozvoljava da u tu katedralu uđete, zadrži vas na ulazu. Nostalgija je čuvar ljudskih uspomena, filter koji pročisti sve što ne valja u onome što se desilo u našim životima i pamti samo lijepo.

Nostaglija je čarobna smjesa ljubavi i sreće s pramenom sjete. Nostalgija je zaustavljeni kadar u filmu života. Ljudi godinama skupljaju kao posvećeni kolekcionari uspomene, slažu mozaik sopstvenih događaja, u arhivu prošlosti polažu sve ono što im je činilo život. Ništa što se desilo ne biva odbačeno. Prepliću se jad i ushićenje, tuga i radost, pad i let, uspjeh i neuspjeh, korak naprijed i korak nazad, prva ljubav i prvo ostavljanje, prvi treptaj, buđenja senzualnosti, prvo ljubavno iskustvo.

Ljudi pamte dodir ruku, toplinu isprepletenih prstiju, mazno milovanje, srdačnost dolaska, istinsku tugu odlaska. Ne zaboravljaju ruku na ramenu kao utjehu, pozdrav bez riječi jer su nepotrebne. Znaju ko im je pomogao, kome su pomogli, ko je bio čovjek plementiog kova, ko nečovjek, podlac koji pomjera tlo pod nogama.

Nema tog događaja iz života koje ljudi ne pohrane u svojim sjećanjima. Ne rađamo se s nostalgijom. Ona dođe kasnije, nezvana, sama se uvuče, baš onda kada ljudima počne da nedostaje utjeha za prva bolna suočavanja s odlascima dragih ljudi, udarcima, bolom, sagrešenjem.

Nostaligija se pojavi kada se smire strasti, uguši buka, počne lakši ritam, kada se rastajete od mladosti i polako sagledavate šta vam je iza leđa. Nostalgija su raširene stranice spomenara koje vas podsjete kako ste uživali u malim stvarima, kako su vas uzbuđivala putovanja, pogled s planine, Sunce koja uranja na morskom horizontu. Nostaglija vam ne da da ostarite, ona vas uznese nad vremenom i prostorom.

Nostalgijom morate da ovladate, da ne upravlja ona sa vama već vi sa njom. Nostalgija vam je potrebna kao slatki opojni san, predah između dvije epizode rutinske serije života. Nostalgija je kao Pepeljuga. Ima dvije starije, zavidljive, opake, podle sestre - Melanholiju i Tugu.

Melanholija je produžena nostalgija do granica koja mogu biti opasne, metafizičko uranjanje u prošlost iz kojeg se teško iščupati. Počnete da zaboravljate na danas, živiite juče, sutra vas ne interesuje .Tuga je prokleta. Zaledi vam srce, zarobi dušu. S tugom se treba boriti. Nadvladati tugu je iskušenje s kojim se morate izboriti. Njoj se oduprijeti je velika ljudska obaveza. Protiv tuge se borite nostalgijom. Ona vam poslije svoje blagorodne seanse da dodatnu enerigiju da tačno utvrdite gdje i sta ste, kako i kuda ćete dalje.