Danas je ponovo utorak. Da nije pao na ovaj datum ne bi značio ništa više nego jučerašnji ponedjeljak ili sutrašnja srijeda. Jedan listić istrgnut iz kalendara, precrtana brojka. Ovaj utorak je dan čistih ruku.

ruka i voda.jpg

Evo još jedne zgodne prilike mnogima da se riješe nezgodne prošlosti, izbjegnu pitanja odakle im to što imaju, kome su svojom politikom obesmislili život, čijoj su djeci ukrali budućnosti.
Pontije Pilat je oprao ruke poslije osude Isusa Hrista. Isusu je kaznu odredio narod, birajući između njega i probisvjeta zvanog Baraba. Pontije Pilat je samo poslušao glas naroda, oprao ruke. Pilati naših dana dolaze na vlast čistih ruku, na taj važan posao poslao ih je narod opravši im ruke svojim glasovima. Tako je narod htio. Vox populi vox dei.

Ovaj utorak uz pranje ruku mogućnost je da se opere još pokoja biografija i još više novca. Ništa lakše od toga. Uz sluđen narod sklon zaboravljanju, zakone propustljive kao krov s polomljeni crijepom, medije poslušne kao one legendarne razigrane Titove bijele pudlice treba samo otvoriti slavinu propagande. Malo laži i puno priče ruke do lakta u krvi i lopovluku postaće čiste kao dječija suza.

Ostalim preporučujemo sapun. I što češće pranje gornjih ekstrtemiteta. Posebno šaka i ispod pazuha. Prvo će vam smanjiti mogućnost zaraze, drugo će pomoći ljudima oko vas da dišu slobodnije u vašem prisustvu.

Perite ruke!

Niste vi te sreće da će vam prljave ruke donijeti moć, vlast i bogatstvo. Kakve ste zlehude sreće, obavezno će vas zakačiti kolera, kuga ili neka druga teška bolest - beznađe i besparica. Moj drug iz najranijeg djetinjstva iz Matije Gupca Vasko Andrijić, zvani Dlako, još prije više od pola vijeka smislio je da je bolje imati malo kuge nego biti bez para. Za kokuzluk nema lijeka, govorio je taj ulični filozof koji je cijeli život proveo tragajući za srećom u jednom ili dva špila karata, zavisno da li se igrao remi ili poker.

Kada već umirete od gladi, tužni i osramoćeni, ozlojeđeni i obespravljeni, umrite bar čistih ruku.