Tamo...

Ovaj petak 11. oktobra ove blagodetne jeseni dolazi u velikom stilu, bar ovdje gdje sam. A tamo sam gdje sam. Nisam tamo gdje nisam, tamo gdje živim, gdje mi je adresa iz lične karte, gdje sam toliko dugo bio da sam zaboravio otkada i zašto. Da sam tamo gdje sam bio a ne ovdje gdje sam ovaj petak ne bi bio isti.

Nekada je dobro ovako lijep petak provesti negdje drugo, a ne proćerdati ga u Beogradu.Tamo sam dočekao toliko petaka i toliko 11. oktobra da mi taj dan i taj datum više ništa ne znače. Tamo ne bih mogao nigdje daleko zbog uobičajene gužve i neoubičajenog divljanja taksista. Beogradskii taksisti su sila kojoj niko ništa ne može. Čak ni Goran Vesić koji može sve da objasni a malo toga da popravi.

Da sam tamo ne bih mogao da izbjegnem i morao bih da znam šta je rekao Vučić, sta Đilas. Morao bih da gledam Anu Brnabić i Mariniku Tepić. Natjerali bi me na nezamislive muke - znao bih čak šta o svemu misli Boris Tadić koji sada misli da zna da misli jer nije imao vremena da misli dok je trebalo da misli.

Vrtio bih kanale. Malo gledam Pink i Happy dok mi se ne smuči. Smuči mi se brzo. Isti ljudi na obje tv. Imam utisak a tačan je da postoji spisak od dvadesetak "čovjeka" koji svakog jutra obiđu ova dva svetionika novinarskih sloboda. Pažljivo biran spisak, od bivših ministara do sadašnjih ekselencija.

Pametni, obrazovani, načitani, pričljivi, objektivni ...i svi vole našeg Acu. Za njega ako treba pod led da se ide i krv da se da. Ko voli Acu više od mene neka još jedan list okrene, listova nema više ja ga volim ponajviše. Kada mi se smuči da budem ružičasto srećan okrenem na N1. Tamo niko ne voli Acu. Tamo gostuje dvadesetak drugih čovjeka. Oni vole sve što onih prvih dvadesetak čovjeka ne vole.

Tamo gdje nisam pored stotine kanala postoje samo dva programa. Jedan na kojem vole Acu i drugi na kojem ga ne vole. Ovdje gdje sam ne znam ni kako se zove gradonačelnik. Taman kada sam naučio kako se zove onaj što je bio prije ovog on ode da se bavi strujom. Nije otišao daleko, neki kažu da i dalje upravlja gradom ali ja to ne znam niti me interesuje. Ne zna ni on mene. Tu smo izjednačeni.

Zato sam ovdje gdje sam. Ovdje je more i hrvatsko i crnogorsko blizu. Tamo gdje nisam treba mi dva sata gužve da pređem tri kilometra, ovdje gdje sam pola sata do jednog ili drugog mora. Kada tamo gdje nisam dođem tamo gdje sam pošao pitaju me da li sam čuo šta je rekao onaj koji voli Acu i onaj koji ne voli Acu. Ovdje kada stignem do plavog Jadrana kažu MI da je more 22°C.

Ovog časa,ovog petka 11. oktobra u 8.06 probudilo se i sunce.

Sunce ništa ne pita.

Ono radi na solarni pogon i grije sve podjednako.