Jednom davno dok sam još noći provodio po diskotekama upoznam lijepu djevojku. Bilo je to vrijeme kada sam se zaljubljivao svakog dana. Uvijek prvo pogledam oči. Imala je tople oči boje neba. Cijelu noć sam gledao u te oči.

obecanja.jpg

Obećam da ću je pratiti. Pitala je dokle. Do zvijezda i dalje, rekao sam. Onda da krenemo, kazala mi je, dug je put do Malog Iđoša. Pređemo most na Savi i ja odustanem kod Velikog ratnog ostrva.

Od tada pazim šta obećavam.

Obećanje je zavjet koji ne smije da se prekrši. Ljudima su obećanja potrebna. Obećanja su mali fini znak ljudske komunikacije, stvaraju osjećaj zajedništva, da ljudi nisu sami jer uvijek ima neko ko može da im pomogne.

Obećanja su melem. Čiste zamućene izvore, daju snagu onemoćalim, pomažu slabim, dignu na noge bolesne. Obećanja su muzika koja godi svačijem uhu, svako u toj melodoiji prepozna tonove nade, izlaska iz teškoća, olakšanu borbu s problemom koji se pojavio.

Ljudi vole da čuje obećanje.

U obećanju protumače nečiju iskrenu spremnost da im pomogne. Važna su i ona druga obećanja, ona koja ljudi sami sebi daju da više neće raditi stvari koje im odmažu, urušuvaju porodicu, da će se osloboditi loših navika, poroka. Da će biti bolji s drugim, da će voditi više računa o sebi, svom zdravlju, da neće arčiti život u glupim i jalovim svađama, ispraznim raspravama i zaludnim vjerovanjima u pogrešne idole i ideale..

Obećanje je velika obaveza koju čovjek preuzme. Ne odgovara samo sebi već prije svega onome kojem je svojim riječima obećao pomoć. Obećanje je ugovor bez pečata i potpisa koje ne smije da se ne izvrši jer su u njega uloženi čast i dostojanstvo.

Ima ljudi koji se olako razbacauju obećanjima. Nose punu kesu obećanja, koga god sretnu da je u nevolji nešto mu obećaju. Mnogo od njih to ne rade u lošoj namjeri, ne mogu da razdvoje i shvate stvarna obećanja i obavezu koja proističe iz njih od lijepih riječi i želja. Precijene svoje mogućnosti, žele da ispadnu važni, moćni i uticajniji više nego što jesu. Takva obećanja su kao balončići od žvakaće gume. Pucketaju dok ih čovjek izgovara i nestaju. S njima nestaje i vjerovanja onoga kojem se upućena.

Čovjek nema puno obećanja koje može da ispuni.

Čuvajte ih za ono što stvarno možete da uradite, pomognete nekome ili samom sebi. Ništa gore od neispunjenih obećanja.