Stigao je i oktobar. Ako vas ne prati sreća u posljednje vrijeme, ne ide vam ništa od ruke, propadaju vam planovi, ne viđate prijatelje, upadate u dugove, jedva sastavljate kraj s krajem, to što ste stigli do oktobra mogla bi da bude bar kakva-takva utjeha.
Nije to mala stvar.
Treba da prođe punih dvanaest mjeseci, 365 dana i isto toliko noći, da s obje noge zakoračite u ovaj mjesec.
Sjetite se samo šta je sve prošlo, gdje ste bili, koga ste sretati, šta ste vidjeli, koga upoznali, s čim se suočili u vrijeme dok iz jednog oktobra niste došli do drugog. Koliko ste samo slika postavili na FB, priča ispričali na tom jedinom besplatnom psihijatrijskom kauču, ko je sve otišao iz vašeg života, ko je sve u njega ušao. Na koje ste se visoko brdo popeli, koju novu lijepu dolinu ste pronašli.
Šta se sve nije zbilo između dva oktobra.
Lile su kiše, vijao je snijeg, klizali ste se na ledu, stigle su prve visibabe, kukurijek i ljubičice. Pojavio se prvi behar na koga nije pao snijeg, počele su da stižu jagode, trešnje,grožđe, smokve...evo stigle su i prve mandarine i narovi.
Nekome je umrla tašta, nekome se rodila kćerka, nekome je dijete pošlo u školu, nekome na fakultet. Neko je pravio svadbu jer se napokon oženio, drugi je lumpovao cijeli noć u kafani s prijateljima jer se napokon oslobodio one rospije, krvopije, karakondžule dok je u isto vrijeme njegova nekada vječita ljubav sa svojim drugaricama proslavljala odlazak onog odvratnog truta, neradnika, do zla boga aljkavog i nedovršenog jadnog primjerka muškog roda. Neko se ove godine kupao na Jadranu, neko u Jonskom moru, neko na Mediteranu, neko u Karpiskom moru. Neko je ljeto proveo na Adi, neko na Trebeviću gledajući jel Sarajevio tamo gdje je uvijek bilo.
U Beogradu je bio FEST, BITEF i Marina Ambramović, Sarajevo je prostrlo crveni ćilim s aplikacijama za svoj festival.
Gledali ste kako odbojkašice i odbojkaši osvajali zlato, Novak Vimbldon, FK Sarajevo po običaju titulu prvaka. Ko je mogao slušao je koncerte velikih svjetskih i domaćih zvijezda koje su punile dvorane i stadione. Ko baš nije imao ništa drugo da radi mogao je dan noć da gleda šta rade one grupe polousvijeta u rijalitima. Mogli ste da pročitate stotine knjiga, vidite sve filmove svijeta, odete do pozorišta. Nekom se rodio unuk, nekome unuka. Neko je dobio kilu, neko upalu pluća, neko premiju na lotou. Neko je izgubio novčanik sa svim ispravama i bio nesrećan, neko je izgubio deset kilograma i bio srećan.
Nema toga šta se nije desilo, nema bilo čega što neko nije dobio ili izgubio.
Jedino BiH nije dobila svoju vladu zvanu Savjet ministara iako su izbori održani onog oktobra.
Ne treba biti cjepidlaka.
Ništa se neće promijeniti i kada se "glavonje" dogovore.
