Ljudi na Balkanu vole da se svađaju. Nema toga što neće biti spor, predmet žučne rasprave, tema koja će podijeliti društvo. Obično najglasniji budu oni koji nemaju argumenata, misle da broj decibela koji proizvode povećava istinitost njihovih riječi.

svadja.jpg

Do čega sve svađe nisu dovele. Puknu brakovi, prijateljstva, zarate države. Svađa je opasna, nikada se ne zna kako će se završiti. Od sitne verbalne čarke do rata nije tako veliki korak.

Ja sam davno shvato da je zaludno svađati se. Podigao sam granicu tolerancije visoko, svaka budala može bez saginjana glave proći ispod nje. Desi se ipak da naiđe neki đilkoš visok tri metra, udari glavom. Ni tada se ne svađam. Samo odem do najbližeg toaleta, napunim veću kofu otpadnim tvarima prvog i drugog reda koje ljudi izbacuju i izručim je čovjeku na glavu .Onda odem ili ode on. Nema svađe, ružnih scena.

Ja se umjesto s ljudima često svađam sam sa sobom.

Evo jutros. Ustanem kasnije već sam pomalo ljut jer mi se remete planovi da danas posljednji put ove sezone skoknem do plavog mora u Kupare. Stavim vodu za kafu, sjednem za kompjuter, uključim ga, pozovem stranicu FB, počnem da mislim o čemu bih pisao. Nemam ideju, obično ih imam više nego što treba. Popi kafu, kažem sam sebi. U kuhinji shvatim da nisam uključio šporet. Upalim, upali mi i i lampica. Piši o zaboravu kaže moje drugo ja. Osoba B. Miriše kafa kraj laptopa, stavim naslov Zaborav, napišem prvu rečenicu, ali sve mi nešto sumnjivo, moj drug Bracio bi rekao svezala mi se neka šuha. Onda shvatim da sam ne samo zaboravio da uključim štednjak nego i to i da da sam o tome pisao prije šest dana..

Počnem da se svađam sam s sobom. Onako kako svađe kod nas počinju, kako se uči na časovima svađalačke dramaturgije. Zaplet, vrhunac, rasplet .Počne obično mirno, prijateljski, kao savjet. Kažem svojoj osobi B da je danas rasijan, da ne gleda šta radi,da to ne valja. Osoba B mi odgovori da je loše spavao. Tu mi već podigne temperaturu jer pouzdano znam da je Osoba B legla u 23.30 i spavala do 7.45, da se nije ni okrenula u snu da vidi šta je s mnom. Prestanem da biram riječi. Lažeš kao pas. Nezavisno od ove svađe, nikada nisam razumio sintagmu o tome da psi strašno lažu. Riječ po riječ, nema više ja tebi vojvodo ti mene serdare, posvađamo se na mrtva preskakala. Svašta mu kažem, on meni još više. Znam mu sve mane, zna i on moje. Te ovakakav si, onakav si, ne može čovjek na tebe da računa...završi se stadardno. Da ja njemu vratim njegove krpice, on će meni moje sličice. Pomirimo se čim se vratimo sebi.

Ako vam je do svađe najbolje je da se svađate sami sa sobom. Ne morate da birate riječi, izbacite sve iz sebe, oslobodite bijes, izbacite frustraciju, za tili čas ste u potpunoj harmoniji i ravnoteži.

Uz to šta god da kažete, koja god vam ružna riječ ili psovka izleti neće napraviti nikakvu štetu niti će imati bilo kakve posljedice. Čovjek jedino sam sebi sve oprosti.