Zaborav...

Zaborav je tišina. Duga, teška, ponekad bolna.

Zaborav je pramen tame, okus tuge, nebo boje samoće. Zaborav je čudnovata kazna koja se ljudima izriče za počinjena ali i nepočinjena djela. Ljudi u stalnoj trci koju im surovost života nameće skloni su da zaborave mnogo toga. Ne zato što žele, jednostavno nemaju vremena da se sjećaju.

Tamo gdje uspomene kopne, gdje nema kulture sjećanja, gdje i velike i male ljude prekrije koprena, zaborav počinje svoj nemilosrdni ples. Zagube se imena heroja, junaka, državnika, umjetnika, sportista... Nestanu iz memorije ljudi koji su nas uveseljavali, zabavljali, vodili u pravom smjeru. Zaborave se njihova djela. Romani i pjesme ostanu zaključane u arhivi, po depoima muzeja naslažu slike velikih slikara koje niko neće više vidjeti, nestane iz vidokruga svakodnevnog života neprocjenjivi doprinos naučnika, njihova otkrića se obezliče, malo ko zna ko stoji iza njih. Ispadnu iz karusela života sjajni sportisti čijim smo se s podvizima, medaljama i rekordima divili, plakali gledajući ih na postolju. Krali smo njihovu slavu, dio uzeli za sebe,ponosili se u njihovo ime.

Zaborav prekrije sva ta djela, dobročinstva, humanost, zadužbine, odricanje od sopstvenog u korist zajedničkog.

Zaborav je nemilosrdan, ne bira.

Zaborave se velike vječite ljubavi, strasni dodiri, prijatelji za sva vremena. Zaborave se prve učiteljice bez kojih bi prve školske godine bile teške, profesori koji su od djece pravili ljude, ljekari koji spasavaju živote, graditelji koji prave mostove, spajaju obale, zbližavaju ljude, vješti majstori koji popravljaju stvari, obični ljudi čije prisustvo vam života čini prijatnijim i lakšim.

Zaborav ima svoju još mračniju stranu. Sve je sklono zaboravu. Ljudi zaborave loše ljude, uzasavajuće zločine, neshvatlljivu neljudskost, paklenu sebičnost koja osiromaši hiljade. Ljudi zaborave ono što nikada ne smije biti oprošteno, još manje sakriveno u debeloj hladovini kratkog sjećanja. Iz takvih zaborava ponovo podigne glavu zlo i pakost, razviju se barjaci rata i uništenja.

Zaborav je opasan.

U borbi protiv njega sve je dozvoljeno.

Zaborav se plaši sjećanja, uspomena, pijeteta, njegovanja tradicija i običaja, čuvanja u svijesti ljudi koji su nam bili saputnici u životu i onih prije nas čija djela i dostignuća baštinimo.

Ko lako zaboravlja obično ostane sam.