Vizija je slika koju odabrani vide tamo gdje pogledi drugih ne dopiru. Iza brda, u mutnoj vodi, iza vidljivog horizonta, u mraku i tami, na vrhu neba, u srcu zvijezda.
Vizije ljudi lako pobrkaju s snovima.
Svaki san ne probudi viziju, svaka vizija je san koji se pretoči u javu. Nastaju najčešće u snovima, razbijaju svojim svijetlom maglu oko budućnosti, odagnaju nepoznanice, otvore vrata sutrašnjici.
Bez vizija čovječanstvo bi tapkalo u jednom mjestu. Ljudi i odnosi gotovo da se ne bi mijenjali, vijekovi ne bi značili ništa. Vizija ima snagu snašnog potiska, pogura civilizaciju u jednom danu iz tavorenja današnjice u ubrzani ritma budućnosti. Vizije su najbolji eliksir za bolest zaparloženog društva. Vizija je upaljeni signal, skinuti znak pitanja, probijen tunel, sagrađen most. Vizija je osnovna ljudska potreba za sigurne korake ka sutra.
Vizija prepozna šta ljudima treba kada ni sami nisu svjesni svoje potrebe. Otkrije šta ljude žele dok još sami to ne znaju, odigra ljudima predstavu koja im u početku nije jasna, tek kasnije shvate. Vizija je mitski junak koji se u ime ljudi hrva s zaostalošću. Vizija je trijumf daleke istine nad nepoznanica današnjice. Vizija je magija uma.
Ljudi s vizijama često nisu dobro došli. Ljudi ih gledaju kao čudake, sprdaju se s njima jer se plaše suočavanja s vlastiitim strahovima, neznanjem, zarobljenim umom u dogmama za koje misle da su vječite i jedine istine. Ljudi u svom genetskom kodu vijekovima nose pažljivo dograđivani sistem ograničenog razmišljanja. Stvaraju ga religije i ideologije. Zarobe ljude u kaveze nedodrljivih istina, zabrane im pitanja. Sumnju proglase za jeres, individualnost za smrtni grijeh, okrenu cijelo društvo protiv pojedinca. Pokušaju da ih izopšte, prognaju, osujete u radu. Malo od tih podlih planova se ostvari kod ljudi s vizijama. Njima je vizija važnija od novca, priznanja i uvažavanja. Oni žive da svojim snovima i vizijama nađu izlaz iz začaranog kruga koji zaključa svijet, omami ga i pretvori u nepokretnu amorfnu masu koja slijepo služi i vjeruje u nepromjenjivost datih odnosa.
Vizionari su uvijek na meti. To ih ne brine. Znaju i vide više i dalje. Znaju da su potrebni, da nema te sile koja može ugušiti ljudski nemir ma koliko kontrolisan bio.
Vizija uvijek na kraju pobijedi, njena vatra se uvijek rasplamsa.Vizionari često ne dožive da se ogriju na tom plamenu. Ali i u posljednjem trenu života imaju hrabrosti da se poigraju s tlačiteljima i čuvarima dogme. Njihova samrtna poruka odjekuje vijekovima kasnije:
- Ipak se kreće!
