Prijateljstvo je čudnovata biljka. Ponekada iznikne sama kao čuvarkuća iz kamena, bez vode i s malo Sunca. Prekrije zidove života kao mahovina, polegne po cijelom putu. Ponekad je osjetljiva kao egzotično rajsko cvijeće iz daljine. Traži neprekidnu brigu, samo jedan dan bez pažnje i ta cvijećka klone, izgubi ljepotu, padne i umre.
Prijateljstvo me ponekada podsjeća na veliki hrast.
S proljeća života listovi počnu da se javljaju, mali, majušni, onda sve veći i veći. Cijelo drvo olista tamno zelenom bojom, napravi bogatu krošnju,b aca hladovinu u kojoj čovjek može da se odmori, predahne. Nauči da ima prijatelja kod koga može naći zaklon, koji će mu pružiti utočište, sakriti ga od kiše. U jesen lišće počne da mijenja boje. Zacrveni, počne da žuti, listovi počnu da otpadaju. Jedan po jedan, raznose ih oktobarski vjetrovi, ubija novembarska stud. Zima ogoli drvo prijateljstva. Nekoliko listova se još drži bez izvjesne budućnosti. U smeđem osuđeničkom odijelu čekaju konačnu smrtnu presudu.
Volio sam da ponekad sjedim s jednim spspkim knijiževnikom i satiričarem. Bio je beskrajno duhovit, iako jedak. Bio je kozer bez premca, velemajstor kafanske umjetnosti. Nekada davno napisao je tv-seriju Zanati. Jedna od epizoda nosila je naslov "Prijateljstvo zanat najstariji".Unio je u tu crnu priču pomalo beketovskog teatra apsurda, malo nikada dočekanog Godoa. Poigrao se s ljudskim osjećanjima, pokazao da često velike riječi o prijateljstvu znaju biti puke fraze koje ne traju do groba već do prvog sukoba interesa.
Kao što drvo prolista, ljudi u proljeću svog života nakupe stotine ljudi oko sebe koje zovu prijateljima. Nikada niste sami, gdje god se krećete po gradu neko vas pozdravlja, puno vam srce iako to i ne možete jasno da prepoznate. S godinama, na poslu, u novom životu ti se koncentrični krugovi prijateljstva šire, dopiru do mjesta na kojima još niste bili jer vas s tim ljudima povežu poslovne veze. Dođe vrijeme svadbi, rođenja djece... pozdravi lete u jatima. Desi se se nešto ružno, stotinu ruku su tu da vas pridrže u bolu, pomognu da odagnate tugu, izborite se s nevoljom. Grana se vaše drvo, mirni ste i spokojni, znate da ćete nekome pomoći i da će neko pomoći vama.
Jednog dana mora doći jesen.
Imenik u telefonu vam je i dalje pun imena. Ponekad ga izlistate, neka od tih imena vam ne znače ništa, nekih se ne možete ni sjetiti, neke nista čuli godinama, za neke ne znate ni da li su živi i ako jesu gdje žive. Život nije surov, on samo prolazi svojim tokom i polako čisti i razbija vaše iluzije i pogrešne percepcije. Ostavi vam onoliko prijatelja koliko vam treba, koliko ste zaslužili. One koji vas razumiju i vole i kada niste više mladi, lijepi, uticajni. Oni znaju da ste tu za njih kao što su oni za vas.
Prijateljstvo nije broj.
Prijateljstvo su ljubav i poštovanje.
