Mišljenje je sveprisutno čudo. Ima ga svako o svemu i svačemu. S njim nikada nisi načisto da li ga treba imati, o čemu i kada. Ne znaš da li je bolje imati pogrešno mišljenje u pravo vrijeme ili tačno mišljenje kada mu nije čas, kada nikome ne treba. Nekada je pogrešno mišljenje u pravo vrijeme glas većine koje vam donese korist, spasi od nevolja.

zamisljen covjek.jpg

Pravo mišljenje u loše doba navuče vam crne oblake nad glavu, zatamni sve, satjera vas u ćošak u kojem mogu grozne stvari da vas pogode. Ljudsko mišljenje je brzo kao sva čula.. Izroni čim se nešto čuje, vidi, sazna. Zna biti slojevito ili jednosložno. Ponekad podsjeti na garderobu. Jedni nose samo crno-bijele kombinacije, nema valera, nema ni grizaj sivih zona, nema ništa drugo. Ko drugih je garderober prepun, sve šljašti od boja i sjaja. Kod takvih se mišljenja mijenja lako, za tili čas od crvenog nastane žuto, od plavog narandžasto.

Nema boje iz duginog spektra da je nema u rasponu njihovih mišljenja. Neki ljudi svoje mišljenje jedva čekaju da podijele s drugim. Kažu ga i kada ih niko ne pita, nestrpljivi su, žude ga ga saopšte da ne bi kojim slučajem ostalo u njima. Ako ostane mogli bi ga preispitati, utvrditi da nije dobro, da su negdje pogriješili. Više se plaše sopstvene greške nego pogrešnog mišljenja. Za njih su to samo riječi.

Drugi se od mišljenja rijetko odvajaju, dijeli ga na kačićicu, kao najskuplju medicinu. Izgovore ga tek kada osjeti da bi moglo poslužti kao protivotrov za zatrovanu ammosferu. Nikada se ne rasplinu, odu u suvišno objašnjavanje koje može zamagliti sustinu. Njihovo mišljenje podsjeća kao latinske sentencije. Lapidarno, jasno i otrežnjujuće ali desi se da ga ljudi ne prihvataju, sakrivaju se od njega, čini im se suviše jednostavnim.

Ima pogrešnih mišljenja nastalih iz čistih pobuda. Čovjek najiskrenije vjeruje u njega, nije u stanju da vidi preko jer mu zakloni horizont i suštinu. Ljudi misle da rade plemenite stvari ali ih događaji brzo razuvjere. Njih je lako osloboditi stege pogrešnog stava. Skloni su da prihvate logično objašnjenje, ne libe se da priznaju da griješe. Saslušaju mirno, bez velikih riječi i gestova, razumiju šta nije bilo dobro. Drugi su u svojoj tvrdoglavosti skloni da padnu u ambis samo da ne bi priznali da griješe, da im je mišljenje odraz s iskrivljenog ogledala. Takvih se treba čuvati, obično u ambis ne padaju sami, skloni su da povuku nekoga s sobom.

Nečije mišljenja ljudi uvažavaju bez mnogo preispitivanja. Znaju da je proisteklo iz znanja, iskustva i razuma. Nečije mišljenje se automatski prihvata bez obzira kakvo jer proističe iz autoriteta funkcije. Što je čovjek na vlasti autoritarniji mišljenje im je direktivnije. Oni od ljudi koji imaju svoije miošljenje zahtijevaju da ga zaborave. S vremenom mom mišljenju sve više prija tišina i usamljenost. Ne puštam ga u bitke s unaprijed poznatim ishodom, ne druži se s isključivim, izbjegava prevrtljive. Moja baba je imala običaj da kaže - bolje se s popom složiti nego gložiti. Oćutim na glupost, ne pogodi me. Čovjek nauči s kim može podijeliti svoje mišljenje.