Meni su ipak najbolje one četiri raspjevane babe koje su u hladu afričke šljive našle čaroliju kako da od respektibilnog starca naprave erektibilnog mladića.
Reklame su neizbježne kao smrt. Smrt je malo milosnija, udari vas jednom, reklame ne puštaju cijeli život. Kako moj mozak ujutro radi u dvadeset i osam pravaca dok razmišljam o reklamama sjetim se kompozicija za klavir koje se izvode u četiri ruke. To mi je jasno. Nije mi jasno kako to dvojica ljudi pišu roman. Znam kako novinari pišu izvještaj. Jedan piše, drugi je zadužen za neophodnu logistiku - kafu, irsku kafu, rakiju, cigaretu dok se pušilo, papir dok se koristio kod pisanja, dodatno vrijeme kod urednika...
Ne znam kako su Iljf i Petrov pisali i stvorili jedan od najinteresantnijeg likova svjetske litetarture, velikog kombinatora Ostapa Bendera. Bili su beskrajno duhoviti, očaravajućim šalama obavijali su suštinu - britku satiru koja je šibala slabosti mlade sovjetske države. Ostaje tajna kako nisu završili u nekom od gulaga.
Za razliku od njih dvojice, američkim književnicima Polu i Kornblutu nije prijetio zatvor ali mogli su se lako naći na udaru pogubne Makartijeve senatske komisije koja je u svom pohodu na nepostojeće crvene vještice zavela teror nad slobodumnim stvaracima, prije svega, u Holivudu.
Svoje Svemirske trgovce Pol i Kornblut su objavili 1952. godine. Radnja je smještena u 22. vijek ali ta njihova fantazmogorčna vizija konrolisanog društva desila se mnogo ranije. Živimo to doba.
Izdavači rijetko mijenjaju naslove romana, poštuju autorska prava. Kada je knjiga prva put objavljena u Jugoslaviji prije pedesetak godina u čuvenoj SF ediciji Kentaur urednici su se odlučili da naslov promijene u Reklamokratija. Savršen naslov za vizije sutrašnjice u kojoj autori gospodare svijeta nalaze u reklamnim agencijama koje preuzimaju političku moć od vlada.
Reklama postaje masovna hipnoza koja s vještačkom hranom bogatom narkoticima gospodari umom ljudi, tjera ih u ogromnu mišolovku u kojoj vjeruje samo reklamama. Žive i rade da bi kupovali ono što im se nameće. Zadužuju se, žive u ropstvu bez lanaca. Lišeni su ljubavi i sreće, ispunjavaju samo jednu potrebu - da kupuju ono što im se nudi.
Reklame nas sve više prate, određuju sudbinu, uvukle su su u mozak. U potrošačkom društvu globalnog sela planete određuju ljudima želje, biraju za njih proizvode, opasno se igraju s nadama bolesnih i novcem zdravih.
Ljudi stoje u redovima da kupe magične pilule koje liječe rak, masti koje učine da nestane reuma i išijas. Dostpni su nam deterdženti koji peru čak i mrlje iz biografije, banke se utrkuju koja će dati povoljniji kredit i navesti u klopku duga iz kojeg se nikada nećete ispetljati. Ljudi sve manje razmišljaju, sve više vjeruju u ono što im se kao poruka u poruci nudi.
Ljudi kupuju i kada im nešto ne treba jer je prilika koja ne smijete propustiti, uvijek su u igri akcijske prodaje i popusti kojih zapravo nema.
Reklame ovladavaju politikom.
Političari se nude u propagadnom paketu. Ko ima više novca, više uloži, ko se multiplicira na svim medijima, čije ime vam odzvanja u podsvijest lakše će naći put do vaše ruke kada zaokružuje ime na izbornoj listiću.
Dobra osmišljena reklama postaje činjenica u koju se vjeruje. Bez reklame ne biste znali ni da ste umrli.
P.S. Tajnu pisanja Iljfa i Petrova nisam dokučio. Za Frederika Pola i Sirila Kornbluta sam iščeprkao podatak da su imali gotovo telepatski odnos. Jedan bi napisao desetak strana, drugi je sjedao za mašinu i nastavljao istim tempom, skladom i duhom. Osim ako to nije propaganda poruka da se privuku kupci. Svejedno, od sveg srca preporučujem tu knjigu. Možete je naći u antikvarnicama. Čitaćete o budućnosti u kojoj već živite
