Budućnost je san. Budućnost je lijepa, dinamična, uzbuljidva i srećna samo dok se čeka, dok je ljudi vajaju u mašti, prizivaju anđeli i rajska uživanja.
U sivilu sadašnjosti budućnost se čini kao iskupljenje svih grijeha, oprost svih dugova, zaborav za sva loša djela koja čovjek uradi. Budućnost se uvijek rađa u nadama, kupa se u raskošnim valerima duginih boja, ona je spas. Nosi draž dobitaka. Ljudi ponekad na budućnost gledaju kao na siguran dobitak na životnoj tomboli, važno je samo da stigne i donese kraj muka sadašnjosti.
Budućnost je uvijek srećna dok je vajate u snovima i mašti. Prošlost je zbir doživljenog iz kojeg čovjek bira ono što mu odgovara. Sadašnjost je često ružna upravo zbog onoga iz prošlosti čega se čovjek nesvjesno ne sjeća jer bježi od samog sebe.
U sadašnjosti na površni izbiju sve loše procjene, sve greške, sve prodaje vlastitih ideala i pravljenja trulih kompromisa. Prošlosti krije daleko od ljudskih očiju ali sadašnjost nemilosrdno naplaćuje s kamatom sve što je loše urađeno i pogrešno izabrano. Sadašnjost bi bila manje bolna da ljudi pravilno procijenjuju sopstvenu prošlost, da po njoj ne hodaju kao cvijetnim vrtovima, da u njoj nisu junaci i nepogrešivi znalci.
Tek kada pravilno odredi i postavi na odgovarajuće mjesto stvari u prošlosti,čovjek zna tačno sta mu se i zašto dešava u sadašnjosti. Tek tada može izaći pred budućnost s nadama i vjerovajima. Budućnost svi priželjkuju kao spasioca, mađioničara koji će izvući zeca sreće iz šešira, mahnuti čarobnim štapićem, odagnati nevolje i oblake nesreće.
Budućnost je ispred nas ali se najboje vidi u sadašnjosti, u postupcima ljudi. Budućnost ništa ne nosi što već nije pripremljeno u čovjekovoj majstroskoj radionoci, neće sletjeti samo od sebe ako nema temelje na koje bi se vezala. Budućnost je samo jutro novog dana. Odmah postane sadašnjost.
