Na portalu TrebinjeLive.info od danas ćete imati priliku da svakog dana čitate kolumne dugogodišnjeg novinara Zorana Kurtovića.
M O D A
Sve do jednog dana sam jurio modu. Dok nisam shvatio da tu damu teško možeš uhvatiti, stalno si blizu nje ali ti uvijek izmakne. Bio sam ubijeđen da je Ray Davies iz Kinksa mislio na mene kada je pisao Dedicated follower of fashion, da je to upustvo pisano samo za mene.
Baš sam razmišljao kao paun otkako mi je majka u ona siva doba mode ranih pedesetih donijela iz Švedske tri majice koje nisam skidao ni ljeti ni zimi. Kada sam bio gimnazijalac ubijedim oca da me odvedu kod Kadrije, najboljeg krojača u Begradu. Sašio mi je odijelo kao rukavicu. Bože, kako sam bio važan. Malo mi odijelo, važni su i aksesorai. Svileni šal umjesto kravate, cvijet na reveru, maramicu u džepiću. Od malih nogu sam naučio kako se uklapaju boje, da čarape moraju biti u skladu s cipelama i da nikako, ama baš nikako, ne smiju biti bijele, makar i da je glava u pitanju.
Jednog ljeta sam se smrtno zaljubio u Dubrovniku, zarekao na vječnu ljubav. Djeca cvijeća su tih godina bila sklona patetici. Ozbiljno ranjenog srca odlučim da ne idem u Beograd već kod tetki u Sarajevo na desetak dana. Već do Čapljine sam se odljubio. U Sarajevu se oročeno na deset dana zaljubim u jednu Danku plave kose. Tih godina je duga plava kosa bila kobna za moje nježno srdašce, odmah pokleknem. Svake večeri dođem po svoju novu vječnu ljubav. Popijemo kafu u Parkuši i krenemo ka staroj Skenderiji na igranki u veliki kavez teniskog igrališta. Sviraju Mića, Goran i Zoran, embrion najveće senzacije u istoriji YU roka. Svi se okreću za nama. Baš me čudi zašto. Na meni šarene pantalone frulica, cvijetna košulja puna bedževa, traka oko duge kose, na rukama prestenje, oko vrata na dugom lancu medaljon veličine omanjeg sidra... Moja nova ljubav u miniću haljinice boje lila s 'tisuću' nijansi iz duginog spektra.
Prolazimo Titovom, čujem neke Engleze kako se iskreno čude - What a exotic pair!
Dođe kasnije neko sparno ljeto u Beogradu i čudna moda. Cijeli muški dio kruga dvojke počne da nosi crne zvoncare, bijele lakovane cipele i košulje pastelnih boja. Tih je dana glavna zabava bila na Skadarliji, teško da je bilo ijednog mladića koji drži do sebe da nije takav došao. A tek kada mi je brat otišao poslije diplomiranja u London na godinu dana i majka pošla da ga obiđe. Dobila je veoma precizna uputstva. Pravo iz butika Kings Road u Knez Miletinu gdje sam stanovao stigne plišano odijelo s smoking reverom tamno purpurne boje, pripadajuće cipele i odgovarajuće košulje. Naredne zime se nosile duboke čizme na šniranje u koje se uvuku somotne panatalone a na sve to kaput maksi dužine.
I svi smo mirisali na Brut. Poslije je nas iz kraja manje- više snabdijevao naš drug Siske iz Kosovske, velemajstor šaniranja, specijalizovan za obilazak po Čeruti prodavnicama širom Italije.
Svaki kič je tih godinama bio dobro došao ako je u modi. Ah da, i Trst je tada bio stvarno naš!
Prolaze godine, počnem da radim, napokon mi svane pred očima. Pažljivo odslusam Kinkse, uočim sarkazam i izrugivanje pomodarcima. Otvorim plakar i shvatim, kao svaka čestita žena uoči nove sezone, da nemam šta da obučem iako iz njega sve ispada. Garderobu mi pojelo vrijeme. Trajala je koliko i moje tadašnje ljubavi, jedno ljeto ili zimu. Shvatim jednostavnu filozofiju da nisam toliko bogat da bih mogao kupovati jeftine stvari.
Od tada kupujem samo standardna odijela, cipele i košulje. Od tada nosim isključivo Levis 501 klasik. Zaobiđem vrijeme kada se jedne sezone nose odijela s širokim reverima koje sljedeće sezone izgledaju smiješna jer se nose odijela s uskim reverima, košulje s malim kragnama i kravate kao duža pertla.
Nema midi, nema maksi, nema mini. Naučim da kupovati treba kada niko ne kupuje. U Americi je to obično tri dana poslije Božića kada je sve u pola jeftinije. Pronađem radnje koje prodaju dizajnersku robu s enormnim popustima. Kupim tri dobre firmirane košulje po cijeni jedne, jer mi nije važno gdje kupujem već šta.
U garderobi danas imam dovoljno odijela da ne moram jedno da nosim dok se ne usijaju laktovi. Jedno je kupljeno prije dvadeset godina u Milanu. Ferre. Kao da je juče izašlo iz radnje. To vam je primjenjena nauka gospođe Koko Šanel da svaka žena mora imati malu crnu haljinu. Svaki muškarac mora imati crno dijelo s diskretnim sivim prugama. Za vjenčanja i sahrane. Kao orkestar velike svjetske zvijezde koji je karijeru počeo te 1967. godine na već pomenutom teniskom terenu stare Skenderije.
