Velika nedjelja pred Vaskrs. Jutarnja kafa sa prijateljima na obali Trebišnjice. Sunce u zenitu. Toplo je. Pretoplo za mjesec april. Sve je ozelenilo, procvjetalo. Miriše. A vrbe kao da su žedne i nesebično piju vodu iz rijeke. Šire svoje krošnje stvarajući dobar hlad.

cicibani vaskrs (4)

Sunčeve zrake probijaju se tiho, nečujno u rijeku, šire se, i kao da prave bal na vodi.

Moji prijatelji su oduševljeni. Pitaju. Zapitkuju. A i ja se raspričao, kao da sam turistički vodič. Hoću da im pokažem sve te ljepote Trebinja. Da osjete upravo ovdje najljepši miris proljeća, da probaju hercegovačke specijalitete.

Našu priču prekida graja vesele i razigrane dječice na drugoj strani rijeke. Trče, traže nešto u grmlju. Kažu: "Evo, našao sam! I ja sam! Ja dva, a ja pet. Koliko si ti? Eno ga..! Ja sam ga prvi vidio, ali ja sam ga prvi uzeo. Moje je." I tako u nedogled.

Ova djeca privukla su pažnju šetača, slučajnih prolaznika, tako da su se tu zaustavili i gledali šta to oni traže i kako se srećno vesele.

Odjednom smo se moji prijatelji i ja počeli smijati. A što? Sjetili smo se našeg bezbrižnog djetinjstva u Velikoj nedjelji pred Vaskrs. Tu je nastala nova priča. Smijeh. Druga tura pića.

cicibani vaskrs (4)

Aleksandar, moj drug iz Beograda. Onako još djetinjast i ako gazi već dvadesetu, predloži da se i mi pridružimo onoj djeci i počne nas požurivati. Idemo. Idemo prošetati ovim Kamenim mostom, moram ga dobro vidjeti, dodirnuti.

Dok je Aleksandar zagledao naš most, nešto je naglas zbrajao i množio, pa opet mjerio koracima, naravno mi smo se brzo našli na kraju Kamenog mosta kod one razigrane dječice.

Radoznali pogledi i kod nas kao i kod onih svih ljudi što ih gledaju. Pitamo ih šta to tražite? Uglas su nam odgovorili: "Vaskrsnja jaja. Ovdje ih je zeko jutros ostavio". I nastaviše potragu uz pjesmu "Hristos Voskrese radost donese", ne obazirujući se na nas.

I gle, stvarno, bila su jaja, žuta, mala.

cicibani vaskrs (4)

Moji prijatelji iz Beograda naravno nisu znali ko su ta simpatična djeca, ali sam zato znao ja i ovi radoznali prolaznici, da su to djeca iz dječije igraonice "Ciciban" koji su prepoznatljivi po svojim događajima i kulturnim zbivanjima u gradu.

Dobili smo i mi na poklon po jedno jaje. Radoznali i mi kao i djeca. Brže bolje otvaramo. Smijeh. Opet priča o našem djetinjstvu.

Nastavili smo šetati nizvodno niz rijeku. Vrijeme je za ručak. Naravno, završavamo u jednoj od konoba.

cicibani vaskrs (4)