Promocija knjige "Plave legende" Jovana Dučića

U Trebinju je večeras priređena promocija knjige "Plave legende Jovana Dučića", u izdanju Saveza Srba u Rumuniji, a u okviru manifestacije "Dučićeve večeri poezije".

Ljubomir Stepanov, direktor izdavačke djelatnosti Saveza Srba u Rumuniji je rekao da je predstavljenja knjiga sa novim prevodom, jer se rumunski jezik dosta promijenio u svom obliku i gramatici od kraja 30-ih godina 20. vijeka, kada ih je Jovan Dučić prvi put i objavio na rumunskom jeziku.

"Sa ovim projektom smo bili u Aradu, Temišvaru i Bukureštu u sjedištu Ambasade vaše zemlje, gdje su organizovane promocije knjige i svečanost u čast Jovanu Dučiću, a imajući u vidu da je Dučić bio prvi ambasador Kraljevine Jugoslavije u Rumuniji", rekao je Stepanov, podsjećajući da je Dučić u Bukureštu boravio tri i po godine i postao počasni član Udruženja književnika Rumunije, ali i uživao veliki ugled ne samo među književnicima i umjetnicima, već i među diplomatama.

On je podsjetio da je Jovan Dučić 1938/39. godinu objavio tri knjige na rumunskom jeziku i od tog perioda do danas čitalačka publika rumunskog govornog područja nije imala mogućnost da se upozna sa Dučićevim stvaralaštvom. Iz toga razloga, Savez je i objavio novi prevod, jer su smatrali da je to jedna od najreprezentativnijih knjiga i da bi bilo zanimljivo za rumunsku čitalačku publiku.

Stevan Bugarski je uradio novi pregled knjige "Plave legende", koju čine kratki eseji koji su 2013. godine objavljeni dvojezično na srpsko-rumunskoj varijanti u istoj knjizi, rekao je Stepanov.

"Projekat smo započeli sami i Savez kao takav ima izdavačku aktivnost i godišnje objavimo između 15 i 20 naslova na srpskom, ali imamo i knjige koje objavljujemo u prevodu sa rumunskog na srpski jezik ali i obratno", dodao je Stepanov, napominjući da su prošle godine obilježili i 100 godina od početka Prvog svjetskog rata i u kontekstu toga u Aradu su organizovali simpozijum posvećen Aratskoj tvrđavi koja je za vrijeme tog rata bila logor za deportovane Srbe sa svih prostora tadašnje Austrougarske monarhije, ali i sa okuparanih teritorija Srbije.

Tada je sprovedeno istraživanje sa Aradskim logorom - Aradskom tvrđavom, nakon koje je priređena izložba i zbornik radova, koji su bili prikazani na pomenutom simpozijumu prošle godine.

"O Aradskoj tvrđavi i logoru do sada je bilo malo podataka i malo se znalo, ali i ono što se znalo nije bilo u svježem pamćenju naših ljudi sa onog prostora /Arad/, ali ni sa ovoga ovdje /Hercegovina/. Postoje dokumenti koje mi sada istražujemo i oni pokazuju da je tamo bilo deportovano oko 15.000 Srba sa svih srpskih prostora, dok je svoje kosti uz tvrđavu ostavilo oko 5.000 Srba svih uzrasta i profesija", istakao je Stepanov, dodajući da ih je najviše stradalo sa teritorije BiH i to iz Hercegovine, što je i jedan od razloga što su predstavnici Saveza Srba iz Ruminije došli u Trebinje.

Želja im je da prikažu zbornih radova, ali i dio izložbe, tek kao najavu, jer postoji saglasnost da ta izložba, koja sadrži 50-ak eksponata, bude prikazana u svim većim gradovima Srpske.

"Tako će doći na red i Trebinje. Razgovarali smo sa gradonačelnikom, koji je prihvatio da vaš grad bude domaćin na ljeto, najkasnije na jesen ove godine, kako bi naši ljudi saznali nešto više o Aradskom logoru, gdje su brojni Srbi iz Hercegovine ostavili svoje kosti", napomenuo je Stepanov u razgovoru za TrebinjeLive.info, naglašavajući da je Arad prvi logor u novijoj istoriji ratova koji je bio osnovan po nacionalnom kriterijumu, jer su je bio samo za Srbe.

Aradska tvrđava je izgrađena 1763. godine i imala je mogućnost da smjesti 20.000 vojnika. Cijelo vrijeme je služila kao vojna kasarna i zatvor.

Prema njegovim riječima, Savez sada radi na prikupljanju podata kako bi se zaokružilo sve što se tiče logora u Aradu. Posebno je važno istaći da Arad u Prvom svjetskom ratu nije pripadao Rumuniji, već Austrougarskoj, kojoj je pripao tek iza 1918. godine.

"Fotografije koje smo priredili kao izložbu potiču iz tog perioda. Kada su zatočenici dolazili u logor, postojala je naredba da se fotografišu svi koji dođu, pa su im te fotografije poslije prodavali, nakon čega bi zatvorenici te fotografije slali svojim porodicama", naglasio je Stepanov, dodajući da je to bio biznis fotografa - amatera koji je bio zaposlen u logoru kao radnik.

Fotografije su se sačuvale u porodici jednog aradskog advokata, koji je branio zatočene Srbe na sudskim procesima, kojem su zatvorenici u znak zahvalnosti, kada je završen rat, poklonili album sa fotografijama. Srbi iz Rumunije su otkupili album i 1993. godine priredili prvu izložbu, a 2014. u drugim dimenzijama i formatu izložba je ponovo priređena.

"Sada je u pripremi katalog i kada bude završen krenućemo sa izložbom po Srbiji i Republici Srpskoj", zaključio je Stepanov.