Izlozba muzej2.jpg

U okviru ovogodišnjih Dučićevih večeri poezije, večeras je u Muzeju Hercegovine otvorena izložba „Helena, serbiae regina” koja je prvi put bila priređena povodom obilježavanja 75. godina od osnivanja Republičkog zavoda za zaštitu spomenika kulture Srbije.

Izložba predstavlja izuzetna stvaralačka dostignuća srednjovjekovnog sakralnog naslijeđa u Srbiji. Zadužbina Jelene Anžujske privukla je pažnju svjetskih stručnjaka početkom 20. vijeka, zahvaljujući istraživanjima francuskog vizantologa Gabrijela Mijea, koji je i doprinio svrstavanju srpskog graditeljskog naslijeđa u vizantijsku tradiciju.

Direktorka Republičkog zavoda za zaštitu spomenika prof. dr Dubravka Đukanović u svom obraćanju navela je da je na izložbi predstavljeno 12 umjetničkih djela, od kojih su šest kulturna dobra.

„Kroz ovu izložbu smo predstavili dio istorije i umjetnosti kulture Srbije, ali smo se potrudili i da prikažemo hronologiju vijeka i po dugog istraživanja, obnove i prezentacije kompleksa manastira Gradac. Kroz sve segmente ove izložbe protkani su detalji konzervatorsko-restauratorskog rada koji spada u jedne od najznačajnijih, najobimnijih i najuspješnijih realizacija u Srbiji“, objasnila je prof. dr Dubravka Đukanović.

Izlozba muzej1.jpg

Okupljene je pozdravila direktor Muzeja Hercegovine Ivana Grujić koja se posebno osvrnula na istorijske veze Jelena-Helene Anžujske sa Hercegovinom.

Ona je podsjetila da je prije par godina, povodom sedam vijekova od smrti kraljice Jelene Anžujske, u trebinjskom Muzeju Hercegovine održano predavanje o njenom životu i djelu.

„Kraljica Jelena Anžujska, bila je supruga Uroša Prvog i majka srpskih kraljeva Dragutina i Milutina. To je ujedno i jedina porodica Nemanjića, koja ima specifične porodične portrete, sačuvane u priprati manastira Sopoćani. Riječ je o izuzetno zanimljivoj istorijskoj ličnosti srednjovjekovne Srbije. Kraljica Jelena bila je prva žena vladarka, velika ktitorka i dobročiniteljka, književnica, monahinja i svetiteljka“,rekla je Ivana Grujić.

Manastir Gradac je njena najveća zadužbina, a kasnije i grobna crkva, u kojoj je sahranjena 1314. Godine.