Turica

Turica je selo u trebinjskoj Zagori. Udaljeno je 23 kilometra sjeverozapadno od gradskog središta. Smješteno je na 820 – 835 mnv.

Raseljeni mještani su u ljeto 2012. godine, zahvaljujući materijalnoj podršci lokalne uprave, probili makadamski put od sela Vjetara do Turice. Sa opštinskim centrom je povezano djelimično asfaltiranim putem preko Trebinjskih brda. U selu nije razvedena električna energija.
Turica ima obilježje krševitog područja okruženog bezvodnim više ili manje pošumljenim kršem, na prostoru od 6,3 km2, sa mnoštvo dolova pogodnih za obradu.

Obradiva zemlja je u ravnici. Stanovništvo je živjelo od poljoprivrede.

U Turici, neke porodice iz Žakova, imaju zemlju koju su nekada obrađivali, a imali su i staje i pojate. Danas od tih staja i pojata su ostale samo omeđine.

U časopisu Tribunia br. 10. na strani 151. i 153. Savo Pujić navodi da je selo dobilo naziv po iščezlom govedu zvano tur, koje je otjelovnjenje nekog starog slovenskog mitološkog bića, a možda je nazvano po istoimenoj biljnoj vrsti – Agrimonia ili Lappa personata.

Mada je naselje zabilježeno 1504. godine kao Turija glasovno podudarnije sa Turicom nego sa starim Turanima, malo je vjerovatno da je ovo seoce tada i postojalo, jer je ono, po svoj prilici, nastalo kasnije, pomjeranjem stanovništva u više predjele u potrazi za boljim pašnjacima (Savo Pujić, Enciklopedija RS).

Naseljenost ovog sela možemo pratiti od austrougarske okupacije, kada je vršen popis stanovništva i broj domova 1879. godine.

Selo je smješteno ispod planine Bjelasnica. Kuće su po ravnom terenu. U selu ima svega četiri kuće. Kišnicom se selo snabdijevalo iz čatrnja, lokvi i kamenica. Pretežno su sve čatrnje od 50 do 70 kubika.

U selu postoji jedna velika lokva. Služila je za pojenje stoke, pranje odjeće, a mještani kažu da su se tu nekad učili i plivati. Ne zna se dubina lokve. Unutrašnjost lokve urađena je velikim neobrađenim kamenom. Po legendi su tu lokvu pravili "Grci". Ovalnog je oblika. Prečnika je 10 – 12 m.

Po pričanju nekadašnjeg mještanina Turice Vlada Savovića, lokva je negdje početkom pedesetih godina, kada je bila velika suša, presušila. Tada je iz nje izvađen veliki mulj, a lokvu su čistili ne samo mještani Turice, nego i ostali mještani iz susjednih sela koji su ljeti izgonili stoku na ispašu.

Takođe, Vlado kaže da su se nekada u hladu obližnjeg drveća sastajali stariji ljudi koji su pravila seoska veselja, okretali jaganjce na ražnju, momci curama udvarali, pjevalo se i veselilo. Možemo slobodno reći da je lokva imala funkciju kulturnog mjesta. U lokvi se mogao čuti i kreket žaba. Starije osobe su djeci vezali tikve ispod pazuha i puštali ih da se otiskuju na vodi i tako su se učili plivati. Danas lokvu koriste uglavnom divlje životinje, kao i volovi i konji iz susjednih sela.
U selu ima i pećina. Svuda oko sela nalazile su se jame. U selu nema izvora ni gomila.

Iznad sela sa južne strane se uzdiže Bjelasnica. Bjelasnica je brdsko – planinski vijenac (1936 m), sa mnogobrojnim uzvišenjima i tri najveća vrha: Motkom (1395 mnv), Ilijom (1338 m) i Siljevcem (1297 m). Proteže se od sela Strujića do sela Starog Slanog u dužini 25 km.

Selo okružuju i brda, kao što su: Radoš (1248 mnv), Kamena Gora (1133 mnv), Runjova glavica (982 m), Goleš (1060 mnv) koji jednim dijelom pripada selu Vjetri, Kruščica (1004 m), Motka (1395 mnv), Višegrad (1154 mnv), Močila (1020 mnv), Visoka Glavica, Prisoje, Gaćen koji je najviše brdo i graniči sa Dolovima i druga.

U Turici su živjele dvije srpske porodice: Savović (3 kuće) i Drapić (1 kuća).

Iz Turice korijene „vuku“ srpski košarkaši braća Boris i Miloš Savović i Zlatko Savović. Borisov i Milošev otac Simo Savović je rođen u Turici, a Boris i Miloš su rođeni u Trebinju.  Zlatkov otac Božidar Savović je rođen, takođe, u Turici.

Turici pripada zaselak Blizanac, koji se nalazi sjeverno od sela na 870 mnv.