Intervju-Nikola Sekulović - Vlast treba da se urazumi!

O aktuelnoj političkoj situaciji u Trebinju, odnosima na relaciji Trebinje-Banjaluka, o posjeti Tomislava Nikolića, Evropskoj uniji, novoj javnoj ustanovi „Kulturni centar“, novinar  portala TrebinjeLive je razgovarao sa Nikolom Sekulovićem, predsjednikom Pokreta za Trebinje.

Gospodine Sekulović, Vi niste političar koji se često eksponira u medijima, ne dajete česte intervjue, ali se smatrate važnim politčkim igračem u Trebinju. Tim povodom, kakvi su glavni ciljevi i zadaci nove J.U. „Kulturni centar Trebinje“?

-          Cilj osnivanja nove javne ustanove je racionalizacija trošenja sredstava iz budžeta i ona bi trebala da pređe na novi način poslovanja. To znači da se ne finansira samo iz budžeta, već da koristi i druge mogućnosti, kao što su evropski fondovi, donatori... Takođe, trebao bi da se promijeni i koncept kulturnih dešavanja, ali otom potom, jer je ustanova tek u fazi osnivanja i trebaju se formirati njeni organi, trebaju doći ljudi sa novim idejama, novim načinom razmišljanja, ali, osnovni zadatak je uvođenje menadžmenta u kulturu. U prethodnom periodu smo imali kulturnu ustanovu kroz koju se prao novac, a to je dosadašnji CIKO. U narednom periodu kultura mora da bude u funkciji turizma i obratno, i mora da bude, jednim dijelom, ekonomski orijentisana. Napominjem da nisam da se kultura koriguje u nekom obimu, ali imamo domaće snage sa kojima možemo uraditi dosta programa i radićemo da njima prepustimo veći prioritet. Iz prethodnog perioda, kada govorimo o kulturi, neko treba da se procesuira i optimista sam za novu ustanovu.

Kakav je vaš pogled na zategnute odnose Trebinja i Banjaluke, i da li postoji mogućnost za normalizaciju tih odnosa u korist građana, investicionih projekata, zapošljavanja i sveukupnog prosperiteta grada Trebinja?

-          Odnosi se moraju „otegnuti“, jer ovo ne vodi ničemu. Ja sa mukom gledam sve ovo i mislim da su se institucije, i državne i gradske, svele na jedan vrlo nizak nivo komunikacije koji ne priliči Trebinju i Trebinjcima. Ko je kriv, to se ne zna, ali neko treba biti mudar i pružiti bratsku ruku, a mislim da to treba uraditi onaj ko je jači. U ovome momentu republička vlast mora, u interesu Trebinja, da uradi mnogo više nego lokalna. Jasno je da neko ne želi dobro Trebinju, a vrijeme će pokazati ko.

Da li su se dolaskom predsjednika Srbije u Trebinje stvorile neke nove mogućnosti saradnje u razvoju grada i zapošljavanju?

-           Posjetu Tomislava Nikolića možemo gledati dvojako, kao marketinški potez ili kao neku korist. Gospodin Nikolić je rekao da će za godinu dana podnijeti izvještaj i ja bih sačekao taj period. Volio bih da se nešto uradi za godinu dana, npr. da Srbija put života za Hercegovinu, od Višegrada do Trebinja, renovira... Problem je što sada postoji samo put u jednom pravcu, a to je da ljudi odlaze iz Trebinja za Beograd i ne vraćaju se. Ako Srbija želi da nam pomogne mora nam, prije svega, pomoći u infrastrukturi, a onda i na povezivanju dvije industrije. A ako se nastavi odlazak stanovništva iz ovih krajeva, Hercegovini prijeti kosovizacija po pitanju iseljavanja.

Kakav je Vaš pogled na ulazak Hrvatske u Evropsku uniju i ubrzanje sadašnje vlasti Srbije za pristupanje EU, i kako se to, prema Vašem mišljenju, odnosi na Trebinje?

-          I tu su dvojaka razmišljanja jer ljudi ne znaju šta to znači. Normalno je, ni EU nema rješenja za određene stvari pa se rješavaju u hodu, ali mi nemamo izbora. Na takvom smo strateškom mjestu da nam je jedini put u EU. Kao vrijedni ljudi imamo šansu, a kao ljudi koji se ponašamo kritizerski i ništa ne radimo nemamo nikakvu šansu.

Da li su evropske, odnosno kako mediji nazivaju evroatlantske integracije, pravi put za Trebinje?

-          Nažalost, mi drugog izbora nemamo. Veze sa svijetom su nam na jugu, a ne zaboravljamo ni istok ni zapad i ni naše okruženje, ali mi drugog izbora nemamo. Volio bih da nam neko ponudi drugo rješenje, jer i prije rata turizam je dolazio sa juga, i dok mi ponovo u Trebinju ne vidimo „Atlasove“ autobuse mi nećemo imati ni turizma, ni turista, ali ni novca i sreće. Trebinje se mora integrisati i biti dio Evrope, jer Trebinje je i prije rata bilo dio Evrope, živjelo je na evropski način.

I pred kraj, gospodine Sekuloviću, kako vidite Trebinje za četiri godine?

-         Ako budemo mudri i ako ne stanemo da se jakamo jedni s drugima, lokalna s republičkom – republička s lokalnom vlašću, ili ako nađemo zajednički jezik, Trebinje ima šansu i perspektivu. A ako se nastavi ovako doći ćemo u još težu situaciju. Za Trebinje trenutna situacija ne valja nimalo, najbolje bi bilo kada bi se mogao naći zajednički jezik, ali bojim se, kako sada stvari stoje i o kakvim se ljudima radi, da se bez poraza jednih ili drugih ova situacija neće moći riješiti. Naredni korak za izlazak iz krize su rezultati izbora 2014. godine, i naravno ko god izgubi ili pobijedi, bitno je da Trebinje pobijedi. I apelujem, u ovom intervjuu koji odavno nisam davao, i na republičku i lokalnu vlast da se urazume i pruže ruku pomirenja i gledaju obične ljude kako žive, a ne da izmišljaju sukobe koji nikome neće donijeti dobro, pa ni njima samima. Ne trebaju nam podjele, jer one vode daljoj kosovizaciji Hercegovine i njenom nestanku.