Radmila Rada Manojlović je još kao sedmogodišnja djevojčica znala da će biti pjevačica. Učiteljice su rano primijetile njen talenat za pjevanje, iako je, kako kaže, podjednako voljela srpski jezik, gramatiku i geografiju.
„Počela sam rano sa pjevanjem – audicije, folklor, razne predstave, bila sam i recitator. Jednom riječju, u meni su vidjeli umjetničku dušu i da će to biti pjevanje“, kaže Manojlovićeva na početku razgovora za TrebinjeLive.info.
Prvi album snimila je još prije pojavljivanja na audiciji „Zvezde Granda“ 2003. godine. Na njemu se našlo deset pjesama, među kojima „Koraci tvoji“ i „Tvoja sam“.
„Pjesme su lijepe, ali problem je bio što je to bilo prije Granda. Nije bilo finansija ni marketinga da se projekat izgura. To je bio dokaz da je potreban neki veći korak. I onda su se, igrom sudbine, desile audicije i sve je otišlo drugim tokom“, objašnjava Rada.
Na audiciji 2003. godine nije prošla. Prijavila se jer je već godinama pjevala, a od 2002. nastupala je po kafanama i svadbama, svjesna da mora da izađe iz lokalnih okvira.
„Ako nešto radiš u životu, trudiš se da ideš dalje. Otac me je vodio po takmičenjima amatera širom Srbije da me ljudi čuju. Ispostavilo se da me je čuo Saša Popović. Konkurencija je bila jaka – Tanja Savić, Slavica Ćukteraš, Darko Filipović… Ja sam ispala trinaesta, a dvanaestoro je snimalo zajednički album. Razočarala sam se i naredne godine se nisam prijavljivala“, prisjeća se Manojlovićeva.
Ponovo se prijavila u sezoni 2006/07, uvjerena da joj je bila potrebna još jedna godina „kaljenja“. Pjevajući po svadbama i vašarima naučila je šta publika voli i shvatila da je pjevanje posao koji mora da se dopadne ljudima.
„U neuspjesima tražim svoje greške. Smatrala sam da nisam dovoljno dobro pjevala i da nisam dobro birala takmičarske pjesme, a to je jako važno. Mi ne pjevamo sami sebi – u kući mogu da pjevam šta hoću. Pred publikom ne možeš da namećeš ono što oni ne žele da slušaju. Tada su bile popularne Seka Aleksić, Indira Radić, krenulo je zlatno doba Granda, a ja pjevam stare pjesme poput ‘Ruža mi je jutros procvetala’“, iskrena je Rada.
Pjevajući je izdržavala porodicu, finansirala svoje i školovanje sestre, a bila je i đak generacije Ekonomske škole u Velikoj Plani. Kasnije je upisala Ekonomski fakultet u Kragujevcu.
„Stala sam na trećoj godini, sa prosjekom 8,90. Grehota bi bilo da se ne završi, jer je to dug prema samom sebi. Ko voli da uči, treba sebi to da vrati diplomom“, jasna je Manojlovićeva.
Grand produkciji duguje veliku zahvalnost.
„Budimo realni – to je bila prekretnica. Marketing, finansije, ulaganje… Sve je to bilo ogromno. Prije Granda sam vidjela da bez para i jakog marketinga ne može ništa. Ima danas mnogo pjevača koji pjevaju bolje od mene i pola mojih kolega, ali nemaju sredstva ni kanale da dođu do pjesama i kompozitora. Ovo je igranka u kojoj ne pobjeđuju uvijek najbolji, već uporni“, ističe Rada.
Posebno važnim smatra uvođenje gostujućeg žirija u „Zvezde Granda“.
„Kada su u žiri ušli novinari, političari, narod je mogao da vidi kakav si kao osoba – da li si duhovit, spontan, imaš li nešto svoje. Mene je izdvojilo gostovanje kod Ognjena Amidžića, kada sam ga dovela u selo da snimi kako vozim traktor. To je bio ponos za mala mjesta. Ljude je osvojila moja jednostavnost i neopterećenost time kako pjevačica treba da izgleda ili priča. Nikad to nisam izgubila – čuvala sam ovce, vozim traktor, znam da radim njivu i da kuvam. Kada te narod zavoli kao svoju, od sedam do 77 godina, ti si pobjednik. Onda ti hitovi i ne trebaju“, kaže Manojlovićeva.
Dueti joj, priznaje, mnogo znače, a ima ih sa brojnim kolegama – Sašom Matićem, Lepom Lukić, Harisom Berkovićem, Emirom Đulovićem, Leonom.
„Kada se pronađe dobra duet-pjesma, preskoči se nekoliko stepenica. Tada se ne obraćaš samo ženama, već i muškarcima, i šansa da pjesma prođe je veća“, objašnjava Rada.
Smatra da se danas izgubila čar iščekivanja.
„Pjesme se izbacuju svaki dan. Nekad se čekao festival, borba jedan na jedan. Danas nema ekskluzive ni čari. Ja sam stara škola i voljela sam da čekam“, kaže ona.
Deset godina nakon sopstvenog takmičenja, 2016. godine, bila je član žirija u emisiji „Neki novi klinci“.
„Bilo je teško ocjenjivati djecu. Mi smo se takmičili sa 19–20 godina i već nešto prošli. Riječ žirija tada mi je značila sve, pa sam pazila kako govorim. Bilo je mnogo talentovane djece, ali i one koju roditelji guraju. Moraš biti pažljiv, spustiti se na njihov nivo – a ja to umijem“, kaže Manojlovićeva.
Rada važi za jednu od najljepših i najsimpatičnijih pjevačica na estradi.
„To mi mnogo znači. Važna je pozitivna energija. Meni se kroz osmijeh oči smiju. Ljude ne možeš da foliraš. Nisam opterećena da se nekome dopadnem – sve ide iz srca. Ono što ti je u očima, to ti je u duši“, poručuje Manojlovićeva.
Šta Vi mislite o ovome?