Feđa Isović, rođeni Trebinjac, jedan od najboljih i najtalentovanijih pisaca, filmskih i TV scenarista, u razgovoru za TrebinjeLive govori o projektu najpopularnije serije u regionu "Lud, zbunjen, normalan" čiji je scenarista, o kulturnoj saradnji Trebinja i Dubrovnika, o svom prijatelju Srđanu Aleksiću...
Gospodine Isoviću, kako ste došli na ideju, tj. šta Vas je inspirisalo da počnete sa pisanjem serije "Lud, zbunjen, normalan"?
Iskreno, nije tu postojao neki inicijalni inspirativni momenat, odnosno nije postojala inspiracija koja me je motivisala da započnem pisati. Jednostavno sam dobio poziv od producenta da napišem neki sitkom i onda sam zagrijao stolicu i napravio dramaturšku konstrukciju serije. Moglo bi se reći da je inspiracija proizašla upravo iz tog zagrijavanja stolice, a ne obrnuto.
Serija je hit u cijelom regionu, pa nam recite možemo li očekivati nastavak dogodovština porodice Fazlinović i ostalih likova?
Na to je jako teško odgovoriti. Proizvodnja serije je skupa igračka, a danas su, gotovo bez izuzetka, sve televizijske kuće u velikim finansijskim problemima. Lud, zbunjen, normalan je bila, i morala biti, koprodukcija Hrvatske, Srbije i Bosne i Hercegovine. Ako dođu u pitanje finansijska sredstva iz bilo koje od ove tri zemlje, proizvodnja jedne ovakve serije je teško izvodiva. Kako sada stoje stvari, svi su izgledi da će ova 144. epizoda biti i posljednja. Moguće da za pet-šest godina ponovno pokrenemo neki nastavak, ali moramo sačekati da vidimo. Uglavnom, ja trenutno radim jednu novu seriju koja se producira pod okriljem Hrvatskog RTL-a. Očekujem da će ova nova serija biti bar jednako dobra kao i Lud, zbunjen, normalan.
Kako vidite Trebinje u smislu kulture, umjetnosti i sve očitijeg zbližavanja Trebinja i Dubrovnika?
Ja volim u šali reći kako Trebinje ima jedno od najljepših predgrađa na svijetu. Zove se Dubrovnik. Iza te dosjetke, ustvari, krije se sasvim očigledna geografska i kulturološka ovisnost Trebinja i Dubrovnika. Znamo da je Dubrovnik, naročito u ljetnom periodu, bez pretjerivanja, centar svijeta. Pa samo na dvadesetak kilometara od nas, tokom Dubrovačkih ljetnih igara, se mogu pogledati pozorišne predstave najvećih svijetskih produkcija, koncerti najboljih sinfonijskih orkestara i izložbe slikara koje teško možemo pogledati negdje u okruženju. Mi, Trebinjci, imamo direktan interes za što boljom saradnjom sa Dubrovčanima. Naravno, siguran sam da postoje mnoge stvari koje i Trebinje može ponuditi kako Dubrovčanima, tako i mnogobrojnim turistima koji dolaze u Dubrovnik. Koliko god to, i sa jedne i druge strane, neki željeli, protiv geografije se uzaludno boriti. Dubrovnik i Trebinje su geografski tako pozicinirani da ovise jedno od drugoga.
Imamo saznanja da spremate snimanje serije u Trebinju, te da će Vam u toj realizaciji pomoći Peđa Milojević, glumac iz Beograda. U kojoj je fazi taj projekat?
Istina je da sam sa Peđom razgovarao, ali oko produkcije jedne pozorišne predstave. O seriji nije bilo riječi, no nikad se ne zna. Što da ne.
Osnovali ste i svoj bend, možete li nam reći malo više detalja o njemu i vrsti muzike koju izvodite? Imate li u planu koncert u Trebinju?
Bend "Karne" sam osnovao iz jednog vrlo prostog i prizemnog motiva: da neobavezno pijuckamo pive i sviramo Pank kod mene kući u podrumu. Od te potpuno naivne i nepretenciozne ideje razvilo se nešto što niko od nas nije očekivao. Croatia records nam je upravo izdala album, a pozivi za koncerte su sve češći tako da sviramo gotovo svake subote po čitavom regionu. Naravno da ćemo doći i u Trebinje. Postoji čak ideja o kojoj sam neki dan pričao sa još jednim Sarajevskim Trebinjcem, Dinom Šaranom liderom benda Letu štuke. Vrlo je moguće da naša dva benda organizuju neku zajedničku svirku, recimo u Bregovima što da ne. Stvarno bih volio da se to uskoro desi.
Srđan Aleksić je bio Vaš veliki prijatelj. Zajedno ste išli u školu i služili vojsku. Da li ste gledali film „Krugovi“ i kako vidite sva dešavanja vezana za Srđana?
Nažalost nisam gledao film i sa nestrpljenjem očekujem priliku da ga vidim. Mislim da će to biti ovih dana na sarajevskoj premijeri. Potpuno ste u pravu kada kažete da sam sa Srđanom bio veliki školski i, da tako kažem – JNA-ovski prijatelj. Naš zajednički prijatelj Miko Jeremić mi je nedavno zamjerio jer misli da sam ja morao i trebao pisati scenario o Srđanu. On misli da to nisam trebao pustiti bilo kome drugom da radi. Pisati o Srđanu je bila ideja koja se motala po mojoj glavi godinama, međutim nikada mi nije pošlo za rukom da svoje emocije prema Srđanu artikulišem u hladno zanatski dramaturški kontekst. Znate, kao što hirurzi svoje najbliže obično prepuštaju kolegama da ih operišu, tako je i meni bilo teško da pišem o Srđanu. Drago mi je da su to uradili neki drugi ljudi, a po svemu što sam čuo riječ je o odličnom i poštenom filmu.
Kada Vas možemo očekivati u Trebinju?
Kao i svih ovih godina, za prvi maj i onda čitavo ljeto. Najmanje trećinu od svega što sam napisao u protekloj deceniji, napisao sam u Trebinju. Nema razloga da mijenjam tu ugodnu naviku.
Šta Vi mislite o ovome?