Bilo je to jednog novembarskog dana 1994.

Autor: Ratomir Mijanović Foto: Ilustracija
TREBINJELIVE 05. 11. 2016. - 22:54h

Novembarski dan 1994. godine. Negdje oko podneva. Sjećam se, autobus „Nibusa“ na liniji Podgorica-Nikšić.

Milan mladenovic

A na sjedištima žene sa cekerima švercovane robe, pod nogama kanisteri benzina, djeca, starci, studenti, radnici, zaposleni i besposleni…..

I jedan anđeo.

Anđeo je imao plavu kosu, izlizanu teksas jaknu, gotovo poderane „starke“ na nogama. I stidljivi osmijeh koji je nosio čežnju i tihu patnju.

Pogledi su nam se susreli. Nasmijala se. A zatim lagano otvorila „Pobjedu“ koju je neko, ko zna ko, ostavio između dva sjedišta.

Nakon toga, oči koje su nagovještavale, možda i nešto više od slučajnog pogleda, počeše da gube bistroću.

Jedna po jedna suza je padala na onu „Pobjedu“. Na tekst na dvanaestoj strani.

Suze su se pretvorile u rijeku, a onaj osmijeh, gotovo u krik. Neprijatno do Boga.

Skupih hrabrost i rekoh joj – „šta se dogodilo, jel’ sve u redu djevojko“.

Pogledom je uronila u moj svemir i tiho rekla – „Umro je Milan…“.

Na dvanaestoj strani naslov: „Umro je rokenrol dječak Milan Mladenović“.

Ispod citat koji mi se od tada gotovo svakodnevno vrzma po glavi – „Ovde je hladno, ovde je zima, ovde je mrak…“

Nije se, ”dječače iz vode”, evo 22 godine od “Nibusovog” autobusa do danas, ništa promijenilo.

Opet je hladno, opet je zima, i opet je mrak… I ko zna da li je ostalo još samo par godina za nas?

TAGOVI:

Komentari

Konacno nesto normalno i od Trebinje lajva…

Odgovori

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne i stavove internet portala TrebinjeLive.info. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal TrebinjeLive.info zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja.