
Dolazak njemačkog diskontnog giganta Lidla u Bosnu i Hercegovinu donijeće oštriju konkurenciju i niže cijene na rafovima, ali bi dugoročni račun za domaću ekonomiju mogao nadmašiti kratkoročne koristi za potrošače.
Prema ocjenama ekonomskih stručnjaka, najveći teret ulaska globalnog lanca neće podnijeti domaći trgovački sistemi, već prehrambeni proizvođači koji se teško mogu nositi sa snagom kompanije čiji su godišnji prihodi veći od 140 milijardi evra.
Profesor Ekonomskog fakulteta u Istočnom Sarajevu Marko Đogo upozorava da je fokus javnosti pogrešno usmjeren isključivo na suparništvo među trgovcima.
„Ono što me najviše brine jeste to što će dolazak Lidla uticati više na domaće proizvođače, posebno u prehrambenoj industriji, nego na same trgovačke lance. Lidl je kompanija sa preko 12.000 prodavnica u Evropi i ogromnom mrežom dobavljača. U odnosu na njega, naši lanci i proizvođači izgledaju kao timovi iz regionalne lige koji moraju da igraju protiv šampiona Evrope. U toj igri mačke i miša domaći lanci i fabrike uvijek će biti miš”, istakao je Đogo u analizi za „Bloomberg Adriju”, a prenosi portal capital.ba.
Lekcija iz Srbije: Lidl otima „veliku korpu”
Upoređivanje Lidla sa nekadašnjim francuskim Intereksom, koji se povukao sa tržišta BiH, stručnjaci ocjenjuju kao neosnovano hrabrenje domaćih trgovaca.
Prema riječima dr Darka Lukića sa beogradskog univerziteta „Metropolitan”, iskustvo tržišta u Srbiji jasno pokazuje mehanizam djelovanja njemačkog diskontera. Najveći rizik za vodeće lokalne lance, poput Binga, nije totalni gubitak kupaca, već prelivanje značajnog dijela njihovog budžeta:
Manje odlazaka, veći računi: Kupci neće prestati da posjećuju domaće markete za svakodnevne potrepštine, ali će velike, planske mjesečne nabavke preusmjeriti u Lidl.
Snaga sopstvenih brendova: Lidl donosi sopstvene robne marke visokog standarda i niskih cijena, ostvarene kroz ekonomiju obima koju domaći akteri ne mogu da prate.
Domaći proizvođači pred visokim barijerama
Kapaciteti domaće industrije uglavnom su skromni i zapošljavaju od nekoliko desetina do par stotina ljudi. Rijetke su fabrike koje mogu garantovati kontinuitet isporuka i rigorozne standarde koje zahtijeva njemački lanac.
Prema saznanjima ekonomista, pregovori sa lokalnim dobavljačima već traju, ali Lidlova rigorozna poslovna politika prihvata svega nekoliko artikala po proizvođaču, dok najveći dio polica popunjava roba iz međunarodne nabavne mreže. To ostavlja domaće fabrike u izuzetno nepovoljnoj poziciji, naročito zbog činjenice da ranije nisu uspjele izgraditi čvrstu lojalnost kupaca nezavisno od cijene.
Radnici na dobitku, fabrike u opasnosti od gašenja
Jedini segment domaće ekonomije koji će odmah osjetiti direktnu korist jesu radnici u sektoru trgovine. Da bi privukao kvalitetan kadar, očekuje se da će Lidl ponuditi znatno više plate, što će primorati i konkurenciju da poboljša materijalne uslove svojih radnika.
Ipak, makroekonomski bilans ostaje vrlo neizvjestan:
Kratkoročni efekti: Potrošači dobijaju jeftinije proizvode, tržište dobija veću konkurenciju, a dio trgovaca veća primanja.
Dugoročne posljedice: Pad plasmana domaćih proizvoda mogao bi dovesti do gašenja radnih mjesta u prehrambenom sektoru, rasta spoljnotrgovinskog deficita i novog talasa iseljavanja radne snage.
Šta Vi mislite o ovome?