Strani radnici.jpeg

Republika Srpska suočava se sa sve dramatičnijim nedostatkom radne snage, a prema zvaničnim procjenama poslodavaca, domaće tržište rada svake godine ostaje bez oko 6.000 ljudi. Najkritičnija situacija bilježi se u građevinarstvu, ali se ozbiljni poremećaji sve snažnije osjete i u proizvodnom sektoru, preradi i pratećim industrijskim djelatnostima.

Potpredsjednik Unije poslodavaca Republike Srpske Saša Trivić naglašava da korijen ovog poremećaja ne leži isključivo u odlivu stanovništva u inostranstvo, već prije svega u izuzetno nepovoljnoj demografskoj strukturi, prenosi Buka.

„Oko 15.000 ljudi godišnje odlazi u penziju, dok iz obrazovnog sistema na tržište rada dolazi tek oko 9.000 mladih. To znači da svake godine imamo manjak od oko 6.000 radnika u odnosu na otvorena radna mjesta. Ukoliko se taj deficit brzo ne nadoknadi, posljedice će biti direktne i opasne: imaćemo manje radnika, manje privrednih subjekata, manji priliv poreza i samim tim manje novca u budžetu za socijalna davanja i penzije”, upozorio je Trivić za BL portal.

Čekanje na papire i do pola godine

Jedan od načina za održavanje poslovnih procesa poslodavci vide u uvozu strane radne snage, ali se i na tom polju suočavaju sa kompleksom sporih procedura.

 Duge procedure: Postupak angažovanja stranog radnika traje između četiri i šest mjeseci.

 Finansijski troškovi: Administrativne takse i naknade državi iznose oko 1.000 KM po radniku, uz dodatne izdatke za prevoz, hranu i smještaj.

 Terenska praksa: Kako navodi Trivić, trajnih naseljavanja uglavnom nema — strani radnici odrade ugovor i odlaze, a najveći problem stvara tromost domaće administracije, prije svega skromni kapaciteti u ministarstvima i diplomatsko-konzularnim predstavništvima.

Građevinarstvo najugroženije, popunjene sve kvote

Iz Privredne komore Republike Srpske potvrđuju da deficit kadra pritiska gotovo sve grane privrede. U građevinskom sektoru hronologija manjka obuhvata zidare, armirače, tesare, rukovaoce građevinskom mehanizacijom, montere, fasadere i zavarivače. Sličan trend prisutan je i u metalskoj, prehrambenoj i tekstilnoj industriji.

Pored visokih dodatnih troškova uvoza radnika, kao česta prepreka javlja se i jezička barijera, s obzirom na to da veliki broj stranih radnika ne govori ni engleski jezik. Zbog toga iz Komore naglašavaju da uvoz radne snage mora biti tretiran isključivo kao privremena mjera, a ne zamjena za strateško očuvanje domaćeg kadra.

O kolikoj potrebi je riječ potvrđuju i podaci Zavoda za zapošljavanje Republike Srpske. Nakon što je tokom 2025. godine izdata ukupno 1.981 radna dozvola strancima, za ovu godinu određena je kvota od 3.000 dozvola. Podaci Zavoda pokazuju da je kvota za nove radne dozvole već u potpunosti iscrpljena, a najveći broj dozvola izdat je za državljane Bangladeša, Nepala, Indije, Srbije i Kine.