Kad domaća ideja postane brend: „Herceg Dar“ iz Bileće sve bliži novim tržištima

Od cvekle sa Zelengore do domaćeg brenda: „Herceg Dar“ iz Bileće staje u flašu

Ponekad velike ideje ne nastaju u fabrikama i velikim proizvodnim pogonima, već sasvim slučajno – iz onoga što čovjek već ima i od čega želi da napravi nešto svoje.

Tako je nastala i priča o „Herceg Daru“, domaćim hladno cijeđenim sokovima koji nastaju u Bileći. Iako proizvodnja traje manje od godinu dana, iza svake flaše stoji mnogo više od samog cijeđenja voća i povrća – ideja, ulaganje, brojni sati rada i želja da se napravi proizvod koji će nositi pečat ovog kraja.

Kako priča Ognjen Kapor, sve je počelo sasvim jednostavno. On i njegova porodica imali su određenu količinu voća i povrća, pa su za sopstvene potrebe napravili sok od jabuke, cvekle i mrkve.

Kada je sok podijelio sa prijateljima, saradnicima i poznanicima, stigla su i prva pitanja – može li se sok kupiti.

„Uslovi i druge okolnosti nisu dozvoljavali da ranije krenemo u tu priču, a onda su se, sticajem raznih okolnosti, kockice poklopile da to bude baš na jesen 2025. godine. Imali smo nešto voća i povrća za sopstvene potrebe i iscijedili smo određenu količinu soka od jabuke, cvekle i mrkve. Nakon što sam pričao saradnicima, prijateljima i ljudima iz grada o tome šta smo uradili, oni su probali sok i počeli da traže da im ga prodam“, priča Kapor.

Tada je shvatio da postoji interesovanje za domaći proizvod i odlučio da napravi korak dalje.

Krajem novembra prošle godine nabavljena je poluprofesionalna linija za proizvodnju hladno cijeđenih sokova. Međutim, time ulaganja nisu završena. Za ovakvu proizvodnju potrebni su odgovarajući prostor, rashladni uslovi, ambalaža, etikete, kvalitetna sirovina, ali prije svega mnogo vremena i posvećenosti.

„Da sam znao koliko će to, prije svega, vremena oduzimati, a možda na kraju krajeva i kolika će biti ulaganja, pitanje je da li bih se upustio u sve ovo. Ne govorim to zato što se žalim na ovaj posao, daleko od toga. Ja zaista volim da radim ovo, ali kao i u svakom poslu jednostavno se mora posvetiti sto odsto i dati se u taj posao“, kaže Ognjen.

Posebnu pažnju, dodaje, zahtijeva proizvodnja hrane.

„Ima mnogo posla, od nabavke voća, preko samog procesa proizvodnje, pa do investicija u liniju, prostor, hladnjaču, ambalažu, etikete. O svakom detalju mora da se vodi računa, pogotovo što je riječ o proizvodnji hrane. Na prvom mjestu moraju biti kvalitetno porijeklo i kvalitetna sirovina, ali i higijena i čistoća tokom cijelog procesa“, ističe Kapor.

Od dobre sirovine sve počinje

Da bi se dobio sok kakav je zamišljen, nije dovoljno imati dobru opremu. Ključna je i sirovina.

Osnova većine ukusa koje proizvodi upravo je jabuka, ali se koriste određene sorte – Granny Smith, Story i Gala, čija berba počinje tek u oktobru.

Dio voća i povrća nabavlja se od dobavljača, određena količina iz hladnjače u Popovom polju kod Trebinja, dok se sve više razmišlja i o sopstvenoj proizvodnji.

Ove godine Ognjen je u Mirilovićima, svom rodnom selu, zasadio određenu količinu cvekle i mrkve, kako bi bar dio sirovine obezbijedio sam.

A upravo je cvekla bila zaslužna i za nastanak cijele priče.

„Moj stric se bavi stočarstvom i kada se prošle godine vratio sa Zelengore, poklonio mi je određenu količinu cvekle koju je imao u svom zasadu, odnosno bašti na Zelengori. Pošto ja nisam znao šta ću sa tolikom količinom cvekle, počeli smo da razmišljamo šta bismo mogli da uradimo sa njom. Tako sam došao na ideju da je iscijedimo i napravimo sokove, a ostalo je, eto, krenulo iz te priče“, priča Kapor.

Planovi su, međutim, još veći. Ukoliko sve bude išlo prema planu, u narednom periodu želi da podigne i zasad jabuke.

„Ove godine sam posadio određenu količinu cvekle i mrkve u Mirilovićima, selu iz kojeg inače potičem, kako bismo imali bar dio sopstvene sirovine. Planiram, ako Bog da, u nekom narednom periodu da podignem i zasad jabuke“, dodaje on.

Šansa i za domaće proizvođače

Želja da se što više koristi ono što proizvodi lokalno stanovništvo otvara mogućnost i domaćim proizvođačima sa područja Bileće.

Ukoliko neko ima višak domaće cvekle ili mrkve iz sopstvenog zasada, „Herceg Dar“ nudi mogućnost otkupa.

„Ukoliko neko sa teritorije opštine Bileća ima određene količine cvekle i mrkve koje su domaće, u pravom smislu te riječi, dakle iz sopstvenog zasada, a ima viška, meni je ta sirovina potrebna. Volim da podržim domaću proizvodnju i spreman sam da se dogovorimo oko cijene i da vršim otkup“, kaže Kapor.

Samo voće i povrće – bez dodataka

Kada dobra sirovina stigne u proizvodnju, slijedi proces koji nije komplikovan, ali zahtijeva preciznost.

Liniju čine mlin, presa i pasterizator. Voće i povrće se usitnjava, potom cijedi, nakon čega sok prolazi kroz proces pasterizacije i pakuje se.

Ono što posebno izdvaja „Herceg Dar“ jeste činjenica da u sokovima nema dodate vode, šećera, konzervansa niti drugih dodataka.

„U sok uđe samo ono što mlin samelje, presa iscijedi, prođe kroz određene membrane, a zatim pasterizator zagrije sok na određenu temperaturu i on se pakuje. Dakle, u mojim sokovima zaista nema nijedne kapi vode, a kamoli da pričamo o konzervansima, šećerima i sličnim dodacima“, pojašnjava Ognjen.

Prirodnost sirovine znači i da se ukus može razlikovati od serije do serije.

„Može se desiti da kupac popije jednu flašu soka od jabuke danas, a da, kada ponovo kupi isti sok za mjesec dana, primijeti da je ukus malo drugačiji. To je jednostavno zbog toga što su sokovi pravljeni u dvije različite serije. U jednoj seriji jabuka može biti malo kiselija, dok je druga u međuvremenu više sazrela. To su prirodne razlike u ukusu“, kaže Kapor.

Četiri ukusa za početak

Proizvodnja trenutno iznosi između 500 i 800 litara mjesečno.

Iako je možda očekivao da će ljetni mjeseci donijeti veću potražnju, dosadašnje iskustvo pokazalo je drugačije – sokovi se, čini se, više piju tokom hladnijeg dijela godine.

Na tržištu Bileće trenutno su dostupne četiri varijante „Herceg Dar“ sokova:

• jabuka, cvekla i mrkva;
• jabuka, limun i đumbir;
• jabuka, narandža i grejpfrut;
• čisti sok od jabuke.

Kombinacija jabuke, cvekle i mrkve pokazala se kao favorit kupaca, dok je Ognjenov lični favorit sok od jabuke, limuna i đumbira.

Sokovi su dostupni u staklenim bocama od jednog litra i 0,25 litara, kao i u trolitarskom Bag-in-Box pakovanju.

Planovi za veći kapacitet i nova tržišta

Iako je proizvodnja još u povoju, planovi su već ozbiljniji.

Prvi cilj je završiti punu godinu proizvodnje kako bi se dobila jasnija slika o potrošnji i potražnji tokom različitih perioda godine.

Nakon toga slijede nova ulaganja, prije svega u rashladnu komoru, a zatim i u profesionalniju liniju većeg kapaciteta.

Cilj nije promjena kvaliteta soka, već olakšavanje proizvodnog procesa i mogućnost da se proizvode veće količine.

Posebno važan korak biće i formalna registracija proizvodnje.

„Trenutno sam registrovan kao poljoprivredni proizvođač. Plan mi je da do kraja kalendarske godine infrastrukturno pripremim sebe i svoj posao za potpuno legalnu proizvodnju i da registrujem „Herceg Dar“, kako bih mogao da nastupam na tržištu u formalno-pravnom smislu“, kaže Kapor.

Registracija i povećanje kapaciteta, dodaje, otvorili bi mogućnost za širenje tržišta, kako širom BiH, tako i van njenih granica.

„Da li će se to desiti ili neće, u ovom momentu ne mogu da znam. Jedno su planovi, drugo su mogućnosti, a treće su okolnosti koje život donosi“, kaže on.

Od male količine cvekle sa Zelengore, preko prvih sokova napravljenih za porodicu i prijatelje, do proizvoda koji se danas može pronaći u prodavnicama u Bileći, „Herceg Dar“ je za manje od godinu dana prešao put od ideje do domaćeg proizvoda.

I možda je upravo u tome i najljepši dio ove priče.

U vremenu kada se sve češće govori o domaćoj proizvodnji, lokalnim proizvođačima i potrebi da se koristi ono što nam priroda ovog kraja daje, jedan čovjek je odlučio da ono što ima pretvori u nešto svoje.

Za sada malim kapacitetom, uz mnogo rada, ulaganja i entuzijazma, ali sa jasnom željom da „Herceg Dar“ ne ostane samo mala lokalna priča, već da jednog dana iz Bileće krene i prema novim tržištima.