Zgrade niču, drveća nema: Šta se dešava sa zelenim površinama u bivšoj kasarni u Trebinju?

Bivša kasarna u Trebinju posljednjih godina postaje jedno od najvećih gradilišta u gradu. Niču višeporodične stambene zgrade, parcele se intenzivno popunjavaju, a prostor koji je nekada imao potpuno drugačiji izgled sve više dobija obrise guste stambene zone. Međutim, uz ubrzanu gradnju otvara se pitanje koje će građanima biti sve važnije – gdje su nestale zelene površine i gdje će biti drveće kada izgradnja bude završena?

Problem nije samo u tome koliko se zgrada gradi, već i u načinu na koji se prostor oko njih uređuje.

Regulacionim planom „Zasad polje“ na različitim lokacijama predviđene su zelene površine, blokovsko i javno zelenilo, drvoredi i pojasevi zelenila. To je vidljivo i u novijim planskim dokumentima Grada Trebinja.

Na terenu, međutim, slika često izgleda drugačije.

Umjesto drveća i zelenih površina, nakon izgradnje objekata pojavljuju se asfaltirane i popločane površine, a značajan dio prostora zauzimaju asfalt ili beton. 

Posebno pitanje je šta se dešava sa površinama koje su u planskoj dokumentaciji označene kao zelene, a koje nakon tehničkog pregleda objekta u konačnom uređenju parcele dobijaju sasvim drugu funkciju.

Ako je planom predviđeno zelenilo, ono ne bi smjelo biti samo grafička oznaka na papiru koja "nestane" kada zgrada dobije upotrebnu dozvolu.

Upravo zato bi javnosti trebalo učiniti dostupnim podatke za svaku izgrađenu zgradu: koliko je bilo planirano stanova, koliko parking-mjesta, kolika je bila površina zelenila i šta je zaista izvedeno na terenu.

Više stanova, manje parkinga

Poseban problem predstavlja odnos broja stanova i broja parking-mjesta.

U planskim dokumentima za pojedine lokacije u okviru „Zasad polja“ jasno su označeni i konkretni brojevi parking-mjesta. U jednoj od novijih izmjena plana, na primjer, na karti se istovremeno prikazuju višeporodični stambeni objekti, zelene površine, drvoredi, pojasevi zelenila i broj parking-mjesta.

U praksi se, prema informacijama sa terena, pojavljuje problem da broj stanova u pojedinim objektima bude značajno veći od broja raspoloživih parking-mjesta – prema procjenama koje se pominju među građanima i učesnicima u gradnji, razlika na pojedinim lokacijama ide i do 30 odsto.

To znači da zgrada može imati veliki broj stanova, dok istovremeno nema dovoljno parkinga za sve stanare.

Posljedice se vrlo brzo vide: vozila završavaju na trotoarima, u jednoj saobraćajnoj traci, kod prilaza zgradama i drugim površinama koje prvobitno nisu bile namijenjene za parkiranje.

Beton i asfalt postaju važniji od zelenila

Još veći problem nastaje kada se cijeli prostor oko zgrade posmatra prvenstveno kroz tržišnu vrijednost.

Spoljna parking-mjesta su danas roba. Iako spoljna parking mjesta pripadaju svim stanarima, investitor ih prodaje, dok zelenilo ne donosi direktan prihod.

Zato se postavlja pitanje da li se prilikom uređenja parcela javni interes dovoljno štiti ili se prostor oko zgrade, korak po korak, pretvara u dodatnu asfaltiranu ili betonsku površinu.

Upravo tu bi trebalo da postoji jasna granica između privatnog interesa investitora i interesa budućih stanara i grada.

Šta će ostati iza gradnje?

Bivša kasarna ima potencijal da postane kvalitetan novi gradski kvart. Ali kvalitet naselja ne određuje samo broj kvadrata koji su izgrađeni.

Grad čine i drvoredi, parkovi, hlad, prostor za djecu, pješačke staze i mjesta na kojima čovjek može da se zadrži izvan svog stana.

Ako se svaka slobodna površina na kraju pretvori u beton ili asfalt, Trebinje dobija nove stanove, ali ne nužno i novi kvalitet života.

Zato bi bilo važno da nadležne gradske službe objave precizan pregled izgrađenih objekata u ovom dijelu grada – broj stanova, broj obezbijeđenih parking-mjesta, površinu zelenila predviđenu planom i površinu zelenila koja je stvarno izvedena, kao i podatke o eventualnim izmjenama namjene tih površina nakon izgradnje.

Grad Trebinje na svojoj zvaničnoj stranici objavljuje regulacione planove, uključujući više izmjena RP „Zasad polje“, što omogućava uvid u planska rješenja i njihovo poređenje kroz vrijeme.

Jer, kada se posljednja zgrada izgradi i posljednji parking poploča ili asfaltira, biće kasno da se postavi pitanje gdje je trebalo da bude drvo.