Andrija Milošević je kopačke, dres i travnati teren zamijenio sa daskama koje život znače. Kao tinejdžer imao je želju da postane fudbaler, igrao je za FK "Sutjeska" iz Nikšića, ali sa šesnaest godina je postao student prve generacije Fakulteta dramskih umjetnosti u Cetinju.
Prema njegovim riječima, dobro je kad se dese dobre, prave stvari.
"Ali dobro je da čovjek i prepozna da nešto nije za njega i da se baviš nečim što ga ispunjava i čini boljim i ljepšim njegov život. Imao sam dosta sreće što mi je Bog 'dao malo pameti' i vazda sam mu zahvalan", rekao je za TrebinjeLive.info Milošević.
Dodaje da se sreća i uspjeh ne mjere samo onim što je vidljivo nego i u običnim životnim stvarima.
"Odmalena sam kao sada i moj sin Relja pjevao, pričao, zezao se, sve sam imitirao. Budući da sam dosta vremena provodio sa babom, đedom i boravio na planini (i tu odrastao) onda sam sa tim starijim ljudima i čobanima razgovora i nešto se dešavalo i uvijek je bilo zanimljivo. Tako sam ja bio uz njih i sa njima pravio 'zezanciju' i oni su me obožavali", rekao je Milošević.
To je kasnije i uticalo na njegovo razmišljanje i poimanje života. Sa šesnaest godina postao je student prve generacije Fakulteta dramskih umjetnosti u Cetinju u klasi profesora Bore Stjepanovića. Za njega je sve bilo fenomenalno na studijama i napisao je sada jedan esej o tome, a on će se naći i u monografiji povodom 30 godina FDU.
"To je strašna priča jer se s jedne strane iz teških okolnosti rodilo nešto što je u tom trenutku bio veliki kulturni prasak za Crnu Goru. Taj fakultet je sigurno najozbiljniji faktor u crnogorskoj umjetnosti. Mnogo dobrih glumaca izlazi koji igraju u filmovima, serijama, pozorišnim predstavama, tako da je ovaj fakultet zlata vrijedan" objasnio je Milošević.
Svetozar Cvetković ga je 2000. godine pozvao u Beograd. Andrija kaže da je najveći grad u Srbiji bio logična stvar jer posao kojim se bavi zahtijeva da se ide, da se luta i da se na svim meridijanima i prostorima pokazuje i daje svoj dar ljudima.
"Odlazak u Beograd je bila uz upis na fakultet jedna od najboljih suštinskih stvari", jasan je Milošević.
Banjo iz "Mješovitog braka", Gavrilo iz "Konji vrani", Lunjo Dokmanović iz "Budva na pjenu od mora", Andrija Mitrović iz "Andrija i Anđelka", Miloš Rončević iz "Ubice moga oca"... samo su neki likovi iz serija ili filmova u kojima smo gledali Andriju Miloševića, ali ima dosta pozorišnih predstava u kojima Andrija igra šest, sedam, deset, petnaest godina.
U pozorištu je veoma često. „Šećer je sitan osim kad je kocka“ je predstava Nikole Pejakovića koja je premijerno izvedena 2018. godine i kojom je otvoreno pozorište „Teatar na Brdu“. Uz Andriju igraju i Aleksandra Tomić / Milena Živanović, Viktor Savić, Sloboda Mićalović, zatim monodrama „Idem putem pa zagrlim drvo“ napisao je Miodrag Karadžić, a predstava je premijerno izvedena 2019. godine u Teatru na Brdu, petnaest godina igra "Dolinu" u pozorištu "Boško Buha", deset godina "39 stepenika"...
"Lično mi je to veliki znak. Ja sam se pojavio u Trebinju i bio je veliki aplauz koji je trajao dugo. Prosto ljudi vole kad imate pozitivan uticaj i to širite na ljude i dajete im inspiraciju da mogu da budu srećniji i da u svojim životima budu bolji. To je za mene veliko i ponosan sam na to", rekao je Milošević.
Rođen je u Nikšiću. Pričajući o Hercegovini imao je samo riječi hvale i ponosa na taj kraj.
"Prepoznaješ tu drugačiju travu, kamen, to je ono našto smo mi navikli. Kad ja to vidim (travu, kamen) koji su jedinstveni u kraju u kojem sam odrastao mene to vrati u to vrijeme i kad sam se približavao Trebinju ja sam gledao kroz prozor i rekao mojim drugarima 'Vi ne shvatate gdje je mene ovo vratilo'. Poslije sam im objašnjavao miris trave kakav je na planini, a kakav u nižim predjelima", iskren je Milošević.
Andrija je osim glumačkih sposobnosti oprobao se i kao voditelj u rijaliti šou "Survajver", bio je član žirija u talent-šou programu Audicija, piše pjesme za djecu, a njegova supruga Aleksandra Tomić je takođe glumica.
"Kod mene vam je sve jednostavno. Ja ne komplikujem stvari, ne mitomanišem, to je taj trenutak i to je to", završio je Milošević.
Publika je do posljednjeg mjesta ispunila pozorišnu salu u Trebinju i na kraju monodrame „Idem putem pa zagrlim drvo“ dugotrajnim aplauzom i ovacijama zahvalila se Andriji na prelijepoj večeri u kojoj se tokom 70 minuta smijala i tokom predstave aplauzom nagrađivala glumca.
Monodrama je organizovana u okviru prvog Međunarodnog festivala medija, koji se organizuje pid pokroviteljstvom Grada Trebinja.
Šta Vi mislite o ovome?