Rijeka vremena promiče neosjetno, što smo opterećeniji svakodnevicom, ona sve više ubrzava. Niz njene slapove obrušavaju se vijekovi, iz memorije nam često zauvijek brišući mnoge epizode više ili manje važnih događaja kako onih iz bliže, tako i onih iz dalje prošlosti. Pogotovo ovih drugih, rekli bismo.
Kad se poslije dosta minulog vremena susretnemo sa nekom od njih, zastanemo začuđeno i sa uzdignutom obrvom se zapitamo: da li je moguće?! Da li je to nešto bilo baš tako i baš tada? Naravno da validnost informacije umnogome zavisi i od kvaliteta (vjerodostojnosti) izvora iz koga nam dolazi. A kada je taj izvor po nekima možda i najveći nacionalni srpski pjesnik Aleksa Šantić i njegovo djelo, onda se svaka sumnja gasi.
Opet (p)ostajemo ono što smo u stvari uvijek bili i bićemo – pravoslavni i pravovjerni, pa i onda kada je u pitanju izranjanje nekog potonulog Titanika od vijesti opet na površinu okeana vremena. Prestajemo da sumnjamo.
Sticajem okolnosti, a povodom predstojećeg prvog trebinjskog muzičkog festivala „Kantarion“, razgovarali smo sa kantautorom poznatijim pod pseudonimom Alhemičar.
On je prošle godine u Domu mladih održao svoj prvi trebinjski koncert pod nazivom „Pjesmom kroz Hercegovinu“. Otkrio nam je pomalo ipak začuđujuću temu opisanu u čak dvije (!?) Šantićeve pjesme koje je u opusu velikog pjesnika pronašao pod nazivima „Nezida“.
U podnaslovu je Aleksa zapisao sljedeću šturu, a nama danas važnu opasku: „Istinita epizoda iz prošlosti Hercegovine“.
„Kroz te dvije pjesme očigledno je pokušao da i sam bude što vjerodostojniji, u svom stilu pjevajući i opisujući detalje događaja vezanih za zabranjenu ljubav. Jer, riječ je upravo o njoj! I to ne bilo kakvoj i iz ne bilo kog vremena. Već na život i smrt suprotstavljenih protagonista istorije, onda kada je pravoslavni narod Hercegovine stenjao pod vlašću, tada već terorom Osmanlija, dakle baš tada i baš ovdje, u našem Trebinju. Šantić kazuje da je već isprošena kćerka najmoćnijeg službenika Porte u Hercegovini, Arslan age – pobjegla za hajduka“, priča nam Alhemičar.
Pomalo zbunjujuće djeluje, nastavlja Alhemičar, da je ime tog hajduka bilo Borko. Nije bio ni Marko, ni Milan, ni Novica, nijedno od starijih i tradicionalnijih srpskih imena, već upravo Borko, što pomalo moderno zvuči za vrijeme s kraja sedamnaestog vijeka.
„Ipak, ko bi se usudio da ne povjeruje Šantiću?! Od strane Đul-bega isprošena Nezida da na kraju 17. vijeka (jer to je vrijeme kada je Arslan-aga iz Novog /danas Herceg Novi/ prešao da živi u Trebinje, gdje je dobio pravo naplate mostarine prilikom prelaska kamenog mosta danas poznatog kao Arslanagića ili Perovića most) pobjegne za hajduka“, ističe Alhemičar.
Ova istorijska epizoda je i u Šantićevom dobu očigledno bila nezgodna tema, jer se i sam veliki pjesnik pomalo ograđuje od navođenja svih osnovnih činjenica.
U pomenutoj opaski u podnaslovu izričito ne kaže da se događaj odigrao u Trebinju, već čitaocima ostavlja na slobodu da sami o tome zaključuju, a poslije istraživanja Arslan-agine biografije.
Ono čemu ipak nije uspio da odoli je da opjeva istinitu priču o snazi zabranjene ljubavi, koja kroz vrijeme kao Božiji putokaz i vodilja — zvijezda repatica ljudima, povremeno bljesne na različitim stranama svijeta da bi nas podsjetila šta je zapravo najvrijednije u ovoj stvarnosti koju nastanjujemo.
Inspirisan Šantićevom inspiracijom i nesumnjivom snagom i silinom ljubavi, pogotovo te i takve i danas sa svih strana uglavnom zabranjene, Alhemičar je i sam napisao, a zatim i komponovao pjesmu pod nazivom Zumbuli, u kojoj na način popularne moderne pjesme opisuje isti taj događaj.
Pjesmu će izvesti u Trebinju, na pozornici muzičkog festivala Kantarion, 17. maja 2024. godine. Istorija se, eto, i ovom prilikom kako vidimo, vraća u Trebinje.
IZ PJESME NEZIDA
„Ljubav nema svoje mjere,
Čudnovat je njezin cv'jet,
Ne poznaje ona vjere,
Slobodan je njezin let...“
Arslan-aga mira nema
Sjutra mu je vječan dan,
On daljini šćerku sprema
U Đul-bega bogat stan.
Ova duša, grudi ove
Drugome su davno dar
Borko, Borko... tebe zove
Moga srca silni žar...“
Šta Vi mislite o ovome?