Politički lideri u Republici Srpskoj i Federaciji BiH, nakon sastanka i dogovora iz Laktaša, kome su prisustvovali lideri SNSD-a, HDZ-a BiH i Trojke, počeli su da iznose svoje prijedloge izmjena postojećeg Izbornog zakona. Dok javnost najviše interesuju skeneri na biračkim mjestima, obavezno glasanje, povećanje izbornog cenzusa i izbor hrvatskog člana Predsjedništva, ostali su pomalo nezapaženi prijedlozi da izborne liste ubuduće budu zatvorenog tipa, a da mandat pripada partiji, što bi dodatno narušilo i onako loše demokratske kapacitete, a od lidera bi stvorilo političke apsolute - stav je politikologa.
O čemu je zapravo riječ?
Tehničke izmjene postojećeg izbornog zakona, odnosno pitanja transparentnosti i integriteta izbornog procesa, apsolutno su neophodne. Međutim, niko od političkih lidera još uvijek nije govorio o kakvim konkretnim tehnim izmjenama je riječ. Ono što javnost očekuje je da će izmjenama izbornog zakona biti uvedeni skeneri prilikom glasanja i to otiska prsta i glasačkog listića. Opozicija u Republici Srpskoj zahtijeva i uvođenje video nadzora na biračka mjesta, što je poptuno nerealan zahtjev i već sada je jasno da je riječ o čistoj populističkoj priči.
Druga važna stvar liderskog prijedloga izmjena izbornog zakona predviđa obavezno izborno glasanje, a da će oni građani koji ne budu glasali biti novčano kažnjeni. I dok postoje države u kojima se ovakve odredbe zakona sprovode poput Konga, Argentine i Belgije, ipak je teško očekivati da se jedna ovako ozbiljna mjera uvede u izborno zakonodavstvo BiH. Iako ovaj prijedlog na prvu ruku izleda kao poprilično zanimljiv, izlazak na birališta je građansko pravo, a ne obaveza i kao takva svakom građaninu ostavlja mogućnost da sam odluči da li će izaći na izbore ili ne. Istraživanja pokazuju da je u zemljama gdje je uvedeno obavezno izborno glasanje, osim povećanja procenta izašlih građana, najčešće došlo i do povećanja broja nevažećih i nepopunjenih glasačkih listića.
Povećanje izbornog cenzusa je idealna prilika za velike političke partije da se riješe onih koji su zalutali u politiku i koji su tu isključivo radi ličnih interesa. Sadašnji cenzus od tri odsto je apsolutno nizak i bez ikakvog dodatnog razišljanja ga treba ga povećati kako bi se politička scena koliko-toliko pročistila od uljeza. Liderski prijedlog izmjena izbornog zakona predviđe uvođenje cenzusa od pet odsto za parlamentarne izbore i četiri odsto za lokalne izbore. Da su prethodni parlamentarni izbori održani sa cenzusom od pet odsto, u Narodnoj skupštini Republike Srpske ne bismo gledali Listu za pravdu i red Nebojše Vukanovića, DNS, NDP i SPS. Vladajućim je cilj, očigledno, da dođe do ukrupnjavanja političke scene, ali i da se neke tašna-mašna političke partije već jednom pošalju u političku prošlost. One partije koje ne mogu da osvoje više od pet odsto glasova građana i ne zaslužuju da budu u parlamentarnom životu jedne zemlje i komentarišu sve u zemlji, iako nemaju nikakvo znanje o tome, već su tu samo da bi nešto rekli.
Ono što najviše treba da zabrine svu javnost je najava promjene izbornih lista iz otvorenih u zatvorene. Izborne liste u Republici Srpskoj, a samim tim i u Federaciji BiH su otvorenog tipa. To znači da građani na glasačkom listiću mogu da glasaju za političku partiju, konkretnog kandidata ili više njih. Iako otvorene liste imaju nedostatke gdje je najveći raspodjela glasova unutar liste na način da je neki kandidat dobio 20 glasova, a da mu se prikaže deset, ipak to nije razlog da se one zamijene zatvorenim izbornim listama, kako to predviđaju politički lideri. Ti glasovi ipak ostaju listi na kojoj su ti kanadidati bili i više je riječ o unutrašnjim trvenjima među kandidatima i (ne)povjerenju. S druge strane, zatvorene izborne liste predviđaju da se glasa samo za naziv liste - npr. SNSD-MILORAD DODIK ili LISTA ZA PRAVDU I RED NEBOJŠA VUKANOVIĆ. U tom slučaju potpuno će postati nevažno (iako ne bi trebalo) ko su budući poslanici ili odbornici. Partija će utvrditi njihov redoslijed i u tom slučaju ako lista dobije 12 mandata, u skupštinu će ući 12 prvih sa liste, a ne kao sada da može da uđe i prvi na listi, ali i posljednji u zavisnosti od broja ličnih glasova. Ztavorene liste su u Srbiji, pa imate situaciju da je Aleksandar Vučić kandidat za predsjednika, a da se u isto vrijeme nalazi i u nazivu liste za parlamentarne ili lokalne izbore, što je van svake političke logike. Glasači u tom slučaju glasaju za Vučića, iako Vučić uopšte nije kandidat na listi. Apsolutni apsurd.
Još jedan prijedlog lidera je da izmjene izbornog zakona podrazumijevaju da mandat pripada stranci kako bi se tobože smanjila politička korupcija. Zapravo, riječ je o interesu političkih partija da u svakom slučaju neposlušne poslanike/odbornike mogu da "pošalju kući" i u skupštinske klupe dovedu sljedećeg sa liste koji je po njihovoj volji. Iako bi to na prvi pogled imalo određenih prednosti jer bi se spriječili takozvani "preletači" u skupštinskim klupama, vremenom bi, pokazuju iskustva država u kojima su se primijenjivale ove odredbe došlo do svojevrsne partijske diktature, gdje bi jedan čovjek ili njih nekoliko određivalo ko će biti narodni poslanik, odnosno odbornik, to jest ko je pogodan a ko ne. Nekadašnji poslanici SRS Vojislava Šešelja su svojevremeno potpisivali takozvane bjanko ostavke, odnosno – ako i pomisle da pređu u drugu partiju, po automatizmu bi bila aktivirana njihova ostavka koju su potpisali prije samog izbora za narodnog poslanika. Bjanko ostavku je svojevremeno potpisao i Tomislav Nikolić, ali je nakon napuštanja radikala 2008. godine ostao u skupštinskim klupama jer su se bjanko ostavke svih narodnih poslanika SRS nalazile upravo kod njega, pa njegovu nije imao ko da aktivira.
Šta Vi mislite o ovome?