luka vukalovic.jpg

Na današnji dan, 6. jula 1873. godine, u tadašnjoj carskoj Rusiji, umro je hercegovački vojvoda, vođa ustanka protiv Turaka od 1852. do 1862. godine i jedan od najistaknutijih Srba u drugoj polovini 19. vijeka - Luka Vukalović, koji je svojom dugom i junačkom borbom za narodno oslobođenje zauzeo glavno mjesto u istoriji ustanka u Hercegovini protiv Turskog carstva. 

U biografiji Luke Vukalovića, objavljenoj u zvaničnoj Monografiji grada Trebinja, piše da je rođen u Bogojević selu na Zupcima, 31. oktobra 1823. godine od oca Laka i majke Anđe iz porodice Đuričić. U Trebinju je kod majstora Rista Pištelja izučavao puškarski zanat, a poslije pet godina vratio se u rodne Zupce i oženio se Stanom Krivokapić, rodom iz Crne Gore, sa kojom je imao četvoro djece.

"Cijela biografija vojvode Luke Vukalovića ispunjena je teškim stradanjima i tragedijama. Imao je sedam godina kada su mu Turci ubili petoricu stričeva. U sedamnaestoj godini je ostao bez oca, ubijenog od turske ruke. Sa 29 godina, 1852. godine, na svoja pleća preuzeo je ulogu zubačkog glavara i glavara jednog dijela hercegovačkog naroda, stavivši se na čelo velikog ustanka, tokom koga su prošle najbolje godine njegovog života", piše u biografiji.

Crnogorski knjac Danilo Petrović imenovao je Luku Vukalovića za vojvodu Zubaca, Kruševica i Sutorine - 1858. godine, a četiri godine kasnije, u Dubrovniku, potpisao je ugovor sa Huršid-pašom o smirivanju ustanka i pomirenju sa Turcima.

"Nakon toga naišao je najteži period u njegovom životu, kada je u ljeto 1863. godine morao da se sa majkom, ženom, četvoro djece i nekoliko saboraca skriva po Jastrebici i Bijeloj Gori, da bi na kraju donio najtežu odluku u životu i napustio svoju otadžbinu i porodicu i iselio se u Rusiju", navodi se u biografiji.

Za Vukalovića kažu da nikada poslije njega nijedna ličnost nije uspjela da ostvari toliki uticaj na široke narodne mase i događaje kako je to njemu uspjelo za kratko vrijeme dok je bio vođa ustanka.

Iza sebe je ostavio herojske pobjede nad Turcima, od prve na Orahovcu 23. decembra 1852. godina, zatim popovskom Poljicu, Zupcima, "krvavoj" Drači, u Bici na Grahovcu, Korjenićima, na Zubačkom polju oko Strupačnice, na Istikanu protiv Derviš-paše i Mehmed-paše, Slivnici, Glavskoj i Mohiljskom dolu...

"Romantičari su vojvodu, u svom nacionalnom zanosu, nazivali 'jugoslovenskim Garibaldijem', 'drugim Karađorđem', govorili da je 'sličan Hajduk Veljku', i bili su u pravu, jer od svakog od ovih proslavljenih nacionalnih junaka ima i po nešto i u Vukalovićevom karakteru i životnoj sudbini", navodi se u biografiji i dodaje: "Ovaj odlučni borac i rodoljub morao je teškog srca da napusti svoju Hercegovinu i preseli se u Rusiju, gdje je živio godinama bez svoje porodice. Maja mjeseca 1873. godine, Luka je poslao sina Bogdana da dovede ostatak njihove porodice. Poslije dolaska ostatka porodice, Luku je zatekla iznenadna smrt. Umro je u selu Saltakći blizu Brđanska, na rukama sina Bogdana i Miloša Sredanovića, koji se od njega nisu odvajali, daleko od otadžbine, ne dočekavši oslobođenje svog naroda", piše u biografiji Luke Vukalovića, objavljenoj u zvaničnoj Monografiji grada Trebinja.

Lukinu vječnu kuću pronašli su 2015. godine Trebinjac Aleksandar Vlatković i njegov prijatelj Ivan Lozovski, poslije 13 dana traganja i 3.500 pređenih kilometara.

Vlatković je tada rekao za TrebinjeLive.info da se grob velikog vojvode nalazi u centru sela Saltakći, koje je 1.270 kilometara udaljeno od grada Odesa u Ukrajini. Do sela je, kako je rekao Vlatković, došao iz Odese, preko Harkova, Zaparožja i Černigiva.

"Na kamenoj ploči, isklesanim slovima piše: 'Tu počivaju Ivan Lazarević i vojvoda hercegovački Luka Lazara Vukalović", rekao je tada Vlatković.

U Trebinju su u avgustu 2015. godine otkrivena dva spomenika vojvodi Luki Vukaloviću - jedan u rodnim Zupcima, na Ublima, a drugi u samom centru grada, neposredno uz Kameni most. Tom prilikom je istaknuto da su trebinjski i hercegovački narod svim srcem za to da se vojvodine kosti sa duhom sjedine, da se u vali između Orjena i Leotara nađe malo svete hercegovačke zemlje za njegov vječni ukop, za njegovo časno ime u hercegovačkom kamenu i njegov novi, vječni život u svom narodu i na njegovoj tvrdoj baštini, njegovoj Hercegovini.

Pomen vojvode Luke Vukalovića i bitka Srba sa Turcima su opisani u pjesmi vojvode Mirka Petrovića Njegoša „Boj na Zupcima“.

Jedna ulica u Trebinju nosi naziv po Luki Vukaloviću kao i jedno guslarsko društvo.

ČASOPIS "ZASTAVA" O SMRTI VOJVODE LUKE, avgust 1873.

- Na severu je ugasila se jedna luča srbska, koja je neko vreme na jugu srbskom mrak robstva razganjala – u Brđansku, blizu Odese je poslednji dana preminuo Luka Vukalović, hercegovački vojvoda od Zubaca. Istorija srbska prima Luku u svoja krila  i ona će mu u knjizi svojoj lep listak otvoriti i posvetiti; mi sad nismo u stanju strukove dela pokupiti i splesti mu dostojan venac zasluga i spomena, nego ćemo samo neke stručke pobrati... - i dalje: ...laka mu rodna, ali udaljena zemlja, večna slava i Bog dao da skoro dođe vreme gde će mu se srbske kosti u oslobođenu domovinu preneti moći.

Sam je Luka iz progonstva, u času kada je ponuđen otkup njegove zemlje na Zupcima, zapisao da nema cijene za koju bi prodao svoje dobro, te da želi tamo i umrijeti, ili barem zakopan biti.