Trebinjac Aleksandar Vlatković iz sjenke hrani siromašne - Njegov gest oduševio je region!

Da među nama žive tihi heroji, koji iz sjenke pomažu onima kojima je pomoć potrebna, najbolje ilustruje primjer trebinjskog ugostitelja Aleksandra Vlatkovića koji je ponudio svojim sugrađanima da se u njegovoj piceriji posluže hranom i ako u tom trenutku nemaju novca.

Ovaj dobrotvor učesnik je mnogih humanitarnih akcija u kojima je uvijek ostajao anoniman. Međutim, ovaj put mu to nije pošlo za rukom. Brzo se pročulo za njegov jedinstveni gest koji je, osim onih siromašnih, oduševio i one koji su u mogućnosti da sebi priušte jelo koje žele.

Vlatković, koji nije želio nikakav publicitet, ipak je pristao na razgovor za “Glas Srpske” naglasivši da niko ne zaslužuje da bude gladan. 

U gradu na Trebišnjici poznat je kao humanitarac, ali, kako sam kaže, želi da njegova dobra djela ostanu daleko od očiju javnosti.

- Blizu je škola, pa dođu djeca i drže u ruci marku i po. Nekad je pica toliko i koštala, pa je došlo do poskupljenja, sada je tri. Mene pitaju da li ima išta za marku, kažem im da ima i dam im to parče pice. To je prvi pokazatelj da roditelji nemaju djeci da daju novac - počinje priču Vlatković.

Ističe da će, bez obzira na ovaj ustupak, on preživjeti, te da ne može gledati da neko nema da plati parče pice i da bude gladan.

- I tako dnevno dođe njih petoro-šestoro. Valjda ima još malo u nama ljudskosti. Sve ide ljudskom linijom, to najbolje vidite u njihovim očima, tugu, ali i sreću - kazao je Vlatković.

Teška materijalna situacija stanovnika, prema njegovim riječima, osjeti se na svakom ćošku.

- Puno je i onih koje je sramota da kažu da nemaju. Jednostavno, ne mogu iz svoje kože iskočiti, ali osjetim to na ljudima. Prelomilo je kada je žena sa dvoje djece imala 90 feninga, kako da joj kažem da ne može. Ko ima para, neka plati, ko nema, neka uzme, ali neće niko biti gladan. Duša me boli. Nije to puno, to je nekih 20 maraka na dnevnom nivou. Velika je stvar nekome pomoći, to nema cijenu - rekao je Vlatković.

Kao porodičnom čovjeku, ali i nekome ko ima piceriju skoro deset godina, teško mu je gledati da neko dođe i nema da plati hranu. Zato je i otišao korak dalje.

- Imam dvije bebe i supruga treba za desetak dana da se porodi. Svako treba i od toga da krene. Zamolio sam radnike da odštampamo obavještenje i, eto, imalo je odjeka. Neću ja osiromašiti, a nekoga smo nahranili. Moramo jedni druge pomagati, ovako na konkretnim primjerima - rekao je Vlatković.

Kako kaže, na jugu Srpske živi humanost i solidarnost.

- Ima kod nas ljudi koji drže svadbene salone pa onda, kada se slavlje završi, hranu koja ostane odvezu u javnu kuhinju. Imaju ljudi osjećaj, to nikada ne smije umrijeti - naglašava Vlatković.

Popust za penzionere

Vlatković priča da u njegovoj piceriji penzioneri imaju popust, što je naišlo na odobravanje kod najstarije populacije.

- Tri marke je parče pice, a za njih je dvije. I kada uzmu tri parčeta, ja im naplatim pet maraka. Oni su oduševljeni. Za tu razliku mogu da uzmu supu ili mlijeko - rekao je Vlatković.