Predstavljena monografija "Gajdobra-nasleđe i savremenost"

U Kulturnom centru predstavljena je monografija "Gajdobra-nasleđe i savremenost" autora profesora istorije Anđe Šušić.

Nakon Gajdobre, Bačke Palanke i Novog Sada ova monografija je doživjela promociju u najužnijem gradu Republike Srpske i bila je puna emocija, nostalgije i sreće.

Prema riječima autora bilo je lijepo u gradovima Vojvodine, ali dolazak u Trebinje je poseban doživljaj i izazov.

"Ovo doživljavam kao polaganje nekog prijemnog ispita jer sam se vratila u postojbinu mojih roditelja i tamo gdje se nalaze moji korijeni. Trebinje volim, to je divan grad. Inspiracija za ovu monografiju je na neki način Trebinje, jer je 2015. godine, kada je podignut spomenik Luki Vukaloviću u Gajdobri, bila delegacija Trebinja i ja sam odlučila da uradim nešto što će trajno obilježavati i biti spona između Hercegovine i Gajdobre", kaže Šušićeva.

Ona kaže da su Hercegovci svuda isti bez obzira gdje žive i u osnovi su dobri ljudi, ali oštri. Spremni su na sve da odgovore ljudski, ali su spremni i da oproste nečije greške, ali kada jednom donesu odluku da neko ne vrijedi onda kod Hercegovaca nema popravnog ispita.

"Takvog ga doživljavam i srećna sam što su moji Hercegovci takvi. Hercegovci su Ravnicu doživjeli kao novo iskustvo i nisu omekšali. Osnovni principi koje imaju Hercegovci ostali su i u ravnici", rekla je Šušićka.

Knjiga je koncipirana kao trilogija, podijeljena je na tri dijela Hercegovina-Vojvodina-Gajdobra i ima veliki broj fotografija iz Hercegovine.

Šušićeva za monografiju ističe da se nije mogla napisati bez Hercegovine ni sadržajno ni sa fotografijama. Pisala ju je dugo, a za to su joj bili potrebni strpljenje i ljubav koje je uvijek imala jer je radila ono što voli.

U monografiji su zastupljene i misli znamenitih Hercegovaca kao što su Zdravko Šotra, Gordan Mihić, Milovan Vitezović, Emir Kusturica...

Recenzent monografije prof. dr Jovo Radoš pričao je nadahnuto o Hercegovini i Gajdobri kao nezvaničnoj prestonici Srba-Hercegovaca u Srbiji gdje su krajem 1945. godine doseljeni ljudi iz svih krajeva Hercegovine.

"To su ljudi koji su sa sobom donijeli svoje običaje i sve ono što je krasilo njihov život u Hercegovini. Oni su sve to u novom ambijentu prenosili djeci i mi smo se osjećali tako. Obično se kaže jedna je majka, jedan je zavičaj, a mi smo imali dva zavičaja. Više smo naginjali ka Hercegovini i onima u ravničarskim krajevima isticali da smo Hercegovci. Mi nismo zaboravili Hercegovinu, pratimo sve i radujemo se svakom uspjehu Hercegovine i njenih stanovnika u svakom domenu kulture, sporta, nauke", priča Radoš.

U knjigu je ušao i 41 doktor nauka, a u međuvremenu ima ih još tri, 37 reprezentativaca u raznim sportovima.

U umjetničkom programu učestvovao je etno kvartet "Zvuci s kamena" iz Novog Sada koji čuva tradiciju izvorne hercegovačke pjesme.