Petnaestogodišnja Helena Brajić, učenica devetog razreda područnog odjeljenja u Lastvi Osnovne škole „Jovan Jovanović Zmaj“, osvojila je prvu nagradu na konkursu za najbolji literarni rad na temu „Tebi što pojiš i hraniš – besmrtna ljepotice“, koji su zajednički raspisali "Hidroelektrane na Trebišnjici" i "Centar za informisanje i obrazovanje".
„Privuklo me to jer znamo da sve što sada imamo je božije davanje i tekst je dobio takvu formu, jer i sam život uz Trebišnjicu daje ljepšu i veću sliku svih njenih bogatstava i ljepota“, pojasnila nam je Helena.
Na taj način željela je da se njen glas čuje, da stane uz rijeku i da na najbolji mogući način prenese sva svoja zapažanja i shvatanja kao pojedinca koji živi uz rijeku.
Helena je odmalena odrasla uz rijeku i svjesna je da joj Trebišnjica daje mnogo. Gledajući oca, u njoj se kao maloj usadila ljubav prema ribolovu. Svaki predio uz rijeku ima ogroman broj podzemnih i površinskih izvora, prelijepih mostova, veliku količina ribe.
Sa svojim drugarima iz Lastve ide u ribolov i trude se da kada provedu vrijeme na rijeci iza sebe ostave čisto - da povedu brigu o rijeci kao što ona vodi brigu o ljudima.
„Ako se rijeci daje, čuva se, ona to trostruko vraća i zato sve njene blagodeti moramo da joj vratimo“, kategorična je Helena.
Vodilja tokom pisanja Heleninog rada je bila rijeka u pozitivnom smislu, jer mi ni prije, ni sad ne možemo da joj vratimo koliko ona nama daje.
„Samo u jednom dijelu teksta sam se osvrnula na to da se rijeka može okrenuti protiv nas, jer je sagrađena brana i u slučaju pucanja može nam uzeti sve ono što nam je dala, poplaviti kuće, bogomolje...“, kaže Helena.
Prema njenim riječima, Trebišnjica je u Lastvi, gdje živi, božanstvena i tu može da vidi sve njene prirodne ljepote, bogatstva hranom, ribom, izvore, da se kupa, pa se najljepše osjeća kad stane uz rijeku nakon napornog dana - da je gleda ili da peca.
Tebi što pojiš i hraniš-besmrtna ljepotice
Foto: TO Trebinje
(I duh Božiji dizaše se nad vodom. I reče Bog: ”Neka bude svjetlo, i bi svjetlo”) - voda, H2O, dva atoma vodonika i jedan atom kiseonika, ta tri njena agregatna stanja. Kakav nepobitan i praktičan fizički dokaz o trojedinom Bogu. Sve je nastalo iz svjetlosti i na kraju svega u svjetlost se vraća.
O, Trebišnjice pitomi izvore preizdašne Božije blagodeti, ogrnut srebrnasto-zelenim oreolom kao vjenčanicom! Ti, rajsko bogatstvo u izobilju pitomine, života i snage, koja kao nestašna djevojčica skakućeš i kliziš po tvrdom, surovom i oporom hercegovačkom kamenjaru i izvorom života zadajaš gorštake ovog surovog krasa koji svojim žuljevitim rukama sa mukom i bolom otimaju sebi skromne darove za svoje preživljavanje.
Sve je oko tebe u znaku preizobilnog kamena, plitke, škrte i suve zemlje i vode koju kada ne treba-ti donosiš i previše, a kada je najpotrebnija-ti je skrivaš u bezbrojne podzemne riznice odakle neprestano dovikuješ ljudima:
”Ukrotite me, obuzdajte me i služiću vam sa radošću kao robinja. Svojom bistrom vodom spiraću znoj sa vaših umornih mišica, rashlađivaću vaše tvrde žile, nabrekle i umorne od teškog rada, po velikoj ljetnjoj vrućini. Napajaću vodom vaša zlatno-žuta žitna polja, zelene vrtove i voćnjake.
Pokretaću kola i lopatice vaših mlinova i perilica kako bi se nasitili kukuruznog hljeba i pšeničnim i ječmenim brašnom nahranili vašu korisnu stoku i mojom snagom oprali vaše znojem natopljene haljine. U mojim pitomim vrbicama zidaćete vaše bogomolje, gdje ćete blagodariti Bogu za sve blagodeti.
Temeljićete vaše kuće, u kojima ćete rađati i odgajati svoju djecu i učiti ih poštenju, čojstvu i junaštvu. Ograđivaćete vaša dvorišta i obore za vašu korisnu marvu, a ja ću vas krijepti svojim žuborom, da biste bili sigurni da vas neću ostaviti.
.jpg)
Foto: TO Trebinje
Vaše suze grijeha, kajanja, tuge i radosti odnijeću živome Bogu, čijom sam riječju i sama potekla ovim kamenitim vrletima. Zagradite me međama i ja ću vaše noći, svojim svjetlom, pretvoriti u dane. Moja vještačka, zeleno-plava jezera biće puna razne hrane za vaše okrepljenje. Pomažite i ljubite jedni druge, kako ja pomažem i ljubim vas.
Ako se odmetnete i osilite i moju blagodat budete pretvarali u činjenju zla jedni drugima, pretvoriću se u rušilačku zvijer, oboriću vaše međe i kao u dane potopa, odnijeću u bezdan i vas i vaša dobra.
Ovo nije surova prijetnja, nego samo blaga opomena. Tako malo od vas tražim, a dajem vam svu svoju božansku snagu i moć, da i vi sami postanete uzvišena svjetlost, a ne tamni bezdan.
Puno vas grli, ljubi i voli vaša ponizna i pitoma robinja, a ne daj Bože kao i zla i ohola, gospodarica TREBIŠNjICA”.
Šta Vi mislite o ovome?