Prije 22 godine, grad na obali rijeke Trebišnjice nije mogao ni naslutiti kakvog je vanserijskog talenta i budućeg dragulja srpskog fudbala dobio.

mijat gacinovic

Još se pamti i prepričava čuveni het-trik Vladimira Gaćinovića za Bečej u ¼ finalu kupa Srbije, Crvenoj zvezdi na sred hrama srpskog fudbala, Marakani. Zlatni pehari u Mijatovoj vitrini već sada su dostojni nastavka onoga što je njegov otac Vladimir započeo.

Prvi fudbalski koraci načinjeni za klub podno Leotara su dali nagovijestiti jednu svijetlu i uspješnu buduću karijeru. Mali je broj onih koji su iz neposredne blizine mogli posmatrati rađanje jedne takve sportske priče, ili može se slobodno reći bajke, kakva je sigurno Mijatova.

Pisac ovih redova je imao tu sreću da bude član jedne male porodice omladinskog pogona Leotara u kategoriji pjetlića i kadeta trenirajući uz Mijata, pod trenerskom palicom njegovog oca Vladimira.

Započevši karijeru preko svih omladinskih uzrasta fudbalskog kluba Leotar, mladi Gaćinović je od malih nogu pokazao svoj raskošni talenat koji se u tim najmlađim godinama itekako dao osjetiti i primjetiti, odskačući daleko ispred svojih vršnjaka i timskih kolega.

On je crtao put kako sebi tako i drugima koji su nastojali da ga prate, ili barem da idu tragovima koje je ostavljao iza sebe.

vlado i mijat gacinovic

Međutim, ono što je mene fasciniralo, kod tada desetogodišnjeg dječaka, pored samog talenta koji se nije dovodio u pitanje jeste, ozbiljnost, svakodnevni rad i ustremljenost ka zacrtanom cilju koji je postavio ispred sebe zajedno sa svojim ocem. Siguran sam da je takav profesionalni pristup u tim klinačkim godinama, odredio njegov fudbalski put od malenog Trebinja do jedne od najvećih liga petice, a to je nesumnjivo Bundesliga.

Pored profesionalnog pristupa, posvećenosti i predanog rada neophodna je i sreća, koju stalno dozivamo i priželjkujemo u nekim od nama ključnih momenata u životu. Upravo je „sportska sreća“ kroz cjelokupnu dosadašnju karijeru uz Mijata, kao „anđeo čuvar“ koji ga u stopu prati i nagrađuje za sav trud i proliven znoj.

Njegovo prvo ozbiljnije učešće na reprezentativnoj pozornici, za BiH do 16 godina, izazvalo je interesovanje Fudbalskog Saveza Srbije za nesumnjivi talenat koji je pokazivao. Zov sudbine i glas njegovog srca ga je vukao ka matici Srbiji gdje su ga dalji fudbalski putevi i odveli, u popularno orlovo gnijezdo.

mijat gacinovic

Sada u reprezentaciji BiH itekako mogu da žale što nisu imali priliku da izbruse još jednog svog dijamanta poput Džeke, Pjanića i ostalih. Na radost mnogobrojnih navijača s obe strane Drine, Mijat se suvereno ugnijezdio među svojim orlićima i orlovima, leteći ka nekim udaljenim krajevima, od Litvanije, preko Novog Zelanda, nadamo se ako Bog da i do Moskve.

Izgleda da je takav sudbonosni poziv da igra za mladu srpsku reprezentaciju, predstavljao garant budućih istorijskih rezultata Mijata i njegovih orlića. Preletjeli su preko Litvanije i Novog Zelanda i vratili se sa najkrupnijim mogućim plijenom koje su naše srpske ptice ili ptičice ikada ugrabile, evropskim i svjetskim zlatom. Nikada do sada srpski fudbal nije okusio plodove, evropskog i svjetskog trona. A upravo je Mijat Gaćinović bio akter takvih podviga koji će zauvjek ostati zapisani u istoriji našeg fudbala zlatnim slovima.

mijat gacinovic

„Sportska sreća“ kao „KOD“ koji je zapisan u Mijatov DNK, prenosi se kroz njega i na sve njegove ekipe za koje nastupa. Zato nisu slučajna Mijatova evropska i svjetska zlata sa omladinskim reprezentacijama Srbije, iako sa sasvim različitim generacijama šampiona. Nije slučajno ni nedavno finale kupa Njemačke sa Ajntrahtom iz Frankfurta protiv dortmundske Borusije na olimpijskom stadionu u Berlinu. Trebinjski mladić je tako starom trofejnom bundesligašu ponovo ubrizgao duh i karakter ozbiljnog tima koji će se kao nekada boriti za trofeje, nakon velikog posta značajnijih rezultata kluba na Majni.

Mora da je i Slavoljub Muslin shvatio da gdje je Mijat tu je i uspjeh. Potvrda je stigla na debitantskom nastupu u meču sa Gruzijom kada Gaćinović postiže svoj prvijenac u kome Srbija dolazi do pobjede od 3:1 i važna 3 boda na putu ka dalekoj Rusiji. Time je opravdao poziv u A tim kao jedan od rijetkih iz šampionskih generacija zlatnih orlića, kojima je selektor ukazao povjerenje. Tako je Mijate majstore, učini nam daleku i hladnu Rusiju, bliskom i toplom destinacijom za srpski fudbal. Siguran sam da će Mijatov „KOD“ uspjeha proraditi još jedanput i da će srpski orlovi saviti gnijezdo u bratskoj Rusiji iduće godine.

mijat gacinovic 1

Da li je potrebna bolja priča od ove, o našem Trebinjcu, kao putokaz i inspiracija za sve mlade i nadolazeće fudbalske ili druge sportske asove.

Ovaj zapis nam potvrđuje da se iz jednog malog gradića sa obala Trebišnjice, mogu dosegnuti visine i dohvatiti zvijezde, ali samo ako ih svojim neprestanim radom, zalaganjem i vjerom učinimo sebi dostupnim i uhvatljivim.

Mijat je ispunio svoje snove na radost svih nas, a prvenstveno svojih roditelja, bivših sportista koji su mu bili neprocjenjiva podrška od samog početka kroz cjelokupan njegov sportski razvoj.

Mnoga djeca sanjare da polete i dosegnu željene visine. Snovi su jedno, život je surova stvarnost. Neke ptice nikada ne polete. Za let je potrebno mnogo više od snova.

Ova priča je preletjela jedan dosanjani san. Vjera u zacrtani cilj, svakodnevna posvećenost, mukotrpan rad i podrška trenera i roditelja su neophodni elementi. Pa opet sve to ne mora da bude dovoljno.

Potrebna je i ona nevidljiva ruka, koja povlači poteze i razmješta nas po igralištu što se zove ŽIVOT.

Toliko pominjana srećna zvijezda, anđeo čuvar nisu ništa drugo već Božija ruka, koja za let odjeva krilima one koji Tu ruku iskreno zatražiše i zadobiše.

mijat gacinovic