Da bismo zaokružili temu o istoriji Trebinja i Hercegovine, a ujedno i da bi opovrgli zablude o tome da su nekada u Hercegovini živjeli crnci i Mongoli, vratićemo se u najdalju poznatu prošlost. Time bismo ovu temu u potpunosti osvjetlili.
U višemilenijumskom kontinuitetu na prostorima Bosne i Hercegovine razvijale su se domorodačke kulture od noelita pa do “ilirskog” perioda. I sve one predstavljaju kontinuitet do današnjih dana, bez naglih promjena.
Jedno od najstarijih i najznačajnijih staništa ljudi na ovim prostorima je Badanj kod Stoca. Datovanjem radioaktivnim ugljenikom utvrđena je starost nalazišta na period 12.000 do 14.000 g.s.e. na kraj poznog ledenog doba.
Posebno značajno otkriće na ovom nalazištu je gravirani crtež u stijeni koji predstavlja najstariji spomenik umjetnosti u BiH. Crtež predstavlja konja napadnutog strelicama. Analiza količine nađenih kosti pokazuje da su na Badnju živjele ili male grupe lovaca, ili zajednice samo u kratkim vremenskim periodima, ili i na jedno i na drugo.
Prema analizi faune i paleogeografskoj rekonstrukciji, brojnost grupe koja je ovdje mogla zadovoljiti životne potrebe bila je 10-15 osoba. Ovi ljudi su bili lovci sakupljači.
Pećina Badanj
Na teško pristupačnim obroncima kanjona Bregave, ispod sela Borojevići, nalazi se pećina zvana Hahara. Duga je oko 18 metara i prosječne širine oko dva metra.
Od tada pa kroz neolit nije prestajao kulturni razvoj ovog područja, koja obiluje nalazištima razvoja ljudskih zajednica, koja su samo djelimično istražena. Ovo se odnosi i na nalazišta u okolini Trebinja koja su takođe nedovoljno istražena, a potpuno neobilježena i nezaštićena.
Tek sa pojavom starčevačke i vinčanske kulture dolazi do prvog razvoja “savremene civilizacije”.
Dolinom Save, Drine i Bosne dolazi do raseljavanja savremenog čovjeka Homo helmikus Cro magnon-Dinaric rase. On je sa sobom nosio i sva obilježja tada savremene civilizacije iz Podunavlja. Za razliku od svoje postojbine, oni su se u Bosni i Hercegovini uglavnom bavili stočarstvom.
U neolitu u dolini Bosne razvila se bogata i dugotrajna butmirska kultura (V i IV milenijum s.e.). Bila je to varijanta starčevačke i vinčanske kulture.
Najveće naselje i najveća nekropola bronzanog i gvozdenog doba na čitavom evropskom tlu bio je Glasinac na Romaniji. Na 1.000 km² glasinačkog područja, od nepreglednog broja tumula, istraženo je preko 1000.
Glasinačka kultura se prostirala u jugoistočnoj Bosni i istočnoj Hercegovini, a samim tim je obuhvatala i područje našeg Trebinja.
I sada dolazimo, po nama, do onoga što je za nas Srbe bitno. Smatra se, po predstavnicima Bečko-berlinske istorijske škole, da je glasinačka kultura pripadala jednom od najvećih ilirskih plemenskih saveza Auterijatima. Na osnovu brojnih nalazišta i obilja arheološkog materijala ova kultura je u potpunosti bila oslonjena na kulturu podunavlja.
Ukrasni predmeti u grobovima su karakteristični za bronzano doba srednjeg podunavlja, posebno za zapadnosrpsku varijantu vatinske kulture, što ukazuje na kulturnu i etničku srodnost.
U Hercegovini su bile poznate i druge “ilirske” plemenske zajednice i kulture pored Auterijata. To su Desitijati, Daorsi, Ardijejci, Enheleji…
Molimo vas da uzmete u obrzir da su imena ovih saveza i plemena grčka i rimska. Da bismo vam objasnili kako je došlo do zamagljenja istorije zbog upotrebe grčkih i rimskih naziva evo primjera.
Uzmite za primjer Etrurce. Živjeli su na prostorima današnje Italije. Naime, Etrurcima su ih zvali Rimljani. I niko nikada ne bi znao ko su oni da njihov jezik nije konačno protumačen. Oni su sebe u svim sačuvanim rukopisima zvali Rasi, Raseni, Rašani, a to je same drugo ime za Srbe.
Koristili su vinčansko pismo, poštovali boga Peruna, sebe zvali Rašanima, pa sami zaključite kog su roda bili.
Na isti način se, po nama, mogu posmatrati i Iliri. Bili su nasljednici vinčanske kulture, govorili srpskim jezikom, a antropološki i genetski bili skoro sasvim isti sa današnjim Srbima, a prije svega sa Hercegovcima.
Daorsoni su stvorili u oblasti današnje Hercegovine vrlo naprednu kulturu. Kiklopske zidine tvrđave njihovog glavnog grada Daorsona kod Stoca i danas zadivljuju.
Daorson
Na zvaničnom sajtu Turističke organizacije grada Trebinja piše da je Klobuk najstarija tvrđava na prostoru Bosne i Hercegovine, IX vijek. Predlažemo da se ubuduće, prije nego što se tako nešto napiše, provjere svi podaci i istorijske činjenice.
Glasinačka kultura bronzanog doba bila je preteča po oblicima, stilu i tehnici kasnijih kultura gvozdenog doba zapadne i centralne Evrope.
Tu, prije svega, mislimo na halštatsku ( 800-500 g.s.e. u Austriji) i latenske ( 500g.s.e. do početka n.e. u Švajcarskoj). Međutim, obje ove kulture se u zvaničnoj istoriji, a u duhu germanske doseljeničke teorije o Srbima, pripisuju Keltima, a ne podunavskim kulturama kojima zaista pripadaju.
U Bosni i Hercegovini najduže je bilo sačuvano izvorno arijevsko-praslovensko, tj. srpsko, predhrišćansko nasljeđe i tradicija.
Nadamo se da smo ovim člancima uspjeli da vas bar pokrenemo da razmislite o svemu, a ne da prihvatate teoriju germanske istorijske škole zdravo za gotovo.
Da li treba olako prihvatiti da su svi ti Iliri, Tribali, Dalmati, isparili sa Balkana i da je neki narod kojima su dali ime "Sloveni", pao s` Marsa. Zar treba povjerovati u to da je nekakvih 500.000 varvarskih Slovena (sada su malo reterirali pa kažu da je došlo oko 50.000) došlo u ove krajeve i asimilovali nekakve Ilire, Tibale, Tračane (za koje Herodot kaže da su najmnogoljudniji poslije Indijaca).
A šta reći o zapisu istoričara Halkokondila : “Τριβαλλοι, Σερβλοι, ο δε ευνοζ παλαιοτατον και μεγιοτον των ευνων “, odnosno „Srbi Tribali, narod najstariji i najveći od svih naroda, pouzdano znam“.
Grci su često ako riječ počinje sa S mijenjali u slovo T. Tako da je Tribalija ništa drugo do Srbalija, Srbija.
Vladajuća teza da istorija evropske civilizacije potiče od Grčke i Rima, a da je drevna Evropa bila varvarska, uveliko je uzdrmana najnovijim arheološkim, antropološkim, genetskim i drugim otkrićima 19. i 20. vijeka.
To i jeste najveci problem, jer je istorija onakva kakvu i danas uče naša djeca, iskrivljena, napisana na osnovu određenih političkih interesa, puna i prepuna rupa i nelogičnosti.
A šta o tome, da su Iliri bili Srbi, kažu:
Strabon (I vek s.e.) nalazi Srbe u Iliriji od Jadrana do Dunava, a planinu Dinaru naziva Srbskom planinom.
Kajus Plinius, to jest Plinije Stariji (I vijek n.e.) nalazi Srbe na predjelu savremene Hercegovine. Pored toga, on nabraja ilirska plemena koja su popisana 12 godine n.e. radi davanja vojnih obaveznika u legije, i sva ta ilirska plemena koja je pomenuo su današnja srpska bratstva. To su: Dindari (Dindarići), Dermastije, Glindići, Desnijati, Dende, Deretići, Grabljani, Labeati, Rudinjani itd.
Apian iz Aleksandrije (I vek n.e.) kaže da su Srbi i Tribali glavna plemena Ilirije. Pošto su kod svih vizantijskih pisaca Tribali i Srbi jedno te isto, to po Apianu znači da je Ilirija bila naseljena Srbima.
Dion Kasius (II. vek n.e.) pominje Srbe u Iliriji, a on je to dobro znao, bio je tu na službi kao rimski prefekt Ilirije.
Klaudius Ptolomej (II vek n.e.) pominje Srbe kao narod u Iliriji, a zatim i grad “Serbinon” koji je savremeni Zagreb.
Nestorova Hronika obuhvata događaje od polovine IX vijeka sa osvrtima i na ranija vremena, i kaže da su svi Sloveni porijeklom iz Ilirije. To se snažno dokazuje i pomoću toponima.
Anonimni kosmograf iz Ravene (VII vek) razlikuje tri Srbije u Evropi. Prva je ilirska pod kojom podrazumijeva i staru Makedoniju, od Jadrana i Bijelog mora do Dunava, druga je otadžbina antičkih Dačana, od Dunava do Karpata, a treća otadžbina Sarmata, od Karpata do Baltičkog mora.
Jovan Zonara naziva Iliriju, onu od prije rimskog osvajanja, iz vremena Argona i Teute, doslovno “Srbskom imperijom”.
Za sve druge vizantijske pisce Srbi su Iliri, odnosno Dalmati ili Tribali. To su sve antički nazivi za Srbe na Helmskom poluostrvu.
Veliki broj pisaca svjetskog glasa iz XVII, XVII i XIX vijeka slaže se sa antičkim i srednjovjekovnim piscima, pa da napomenemo samo neke od njih: Tojnbi, Čajld, Di Kanž, De Sent-Mari, Bohardus, Orbini, Bergman, Boman, Fon Gotlob i drugi.
Trebinjci, mi smo oduvijek svoji na svome.
Šta Vi mislite o ovome?