2918599_jovan-sevic_ls-s.jpg

Kriza u Ukrajini tema je koja interesuje cijeli svijet. Sve oči uprte su u poteze Rusije, NATO pakta, međunarodne zajednice, Ukrajine i svih ostalih bitnih političkih faktora u svijetu.

Međutim, ono što je za nas manje poznato je i to da je na spornoj teritoriji današnje Ukrajine, oblasti koja je u 18. vijeku, za vrijeme srpskih seoba pripadala Rusiji.

"Beskrajan, plavi krug. U njemu, zvezda. Negde mora biti lakšeg života, vedrine događaja, što se slivaju kao čisti i hladni, prijatni, penušavi slapovi. Odseliti se treba zato, otići nekuda, smiriti se negde, na nečem čistom, bistrom, glatkom kao što je površina dubokih, gorskih jezera. Živeti po svojoj volji, bez ove strašne zbrke, idući za svojim životom, za koji se beše rodio. Idući nečem vanrednom, što je, kao i nebo, osećao da sve pokriva", zapisaće u svom grandioznom djelu "Seobe" Miloš Crnjanskli, govoreći o junaku Vuku Isakoviču i sudbini njegove porodice tokom seobe iz perioda 18. vijeka.

Među Srbima poznate su dvije velike seobe naroda koje su se desile, međutim, manje poznate su seobe srpskog naroda na područje tadašnje Rusije, a današnje teritorije Ukrajine iz 18. vijeka.

O tome piše i Ljubivoje Cerović: "Odluku srpskih graničara podsticali su emisari carice Jelisavete Petrovne. Oni su bili pripadnici Srpskog husarskog puka, osnovanog 1727. godine, koje je ruski dvor slao u Pomorišje i Potisje, odnosno u Srpsku zemlju, kako su nazivana ova područja. Veliki uticaj na to da se opredele na seobu vršili su i oficiri iz uglednih pomoriških i potiskih porodica, među kojima je najveći autoritet uživao Jovan Horvat".

Jovan Horvat bio je Srbin, ruski general, koji je bio zaslužan za masovno reseljenje Srba prema Azovskom i Crnom moru. Preci Jovana Horvata bili su Srbi, rodom iz makedonskih oblasti, koji su se preselili, najprije u Austrougarsko carstvo, a potom i u Rusiju. Bježeći pred naletima Turaka, ali i pored teških vremena po Srbe, Horvat je organizovao preseljenja. Srbi su štitili granice ruske imperije, a za uzvrat su od ruske carice dobili zemlju i osnivali svoje gradove, čija je imena birala upravo ruska carica.

Istorija bilježi i podatak da je bilo potrebno, da bi se naselili, da novi stanovnici budu pravoslavne vjere.

Takođe, Horvatu je 11. januara 1752. godine izdata gramata kojom on postaje ruski general i može da počne stvaranje Nove Srbije. On je postao komandant Novoserbskog vojnog korpusa u čiji sastav su ušli novi pukovi, sa štabom u Novomirgorodskom šancu. Do 1756. godine postojala su samo četiri husarska puka: dva srpska, gruzijski i moldavski. A usred sedmogodišnjeg rata ustrojena su još četiri, kao i "slobodni puk", koji su bili sastavljeni od mnogo Srba. Stoga ne čudi podatak da je u Ukrajni ostalo mnogo srpskih toponima.

Srbi su u tadašnjoj Rusiji, a današnjoj Ukrajini imali još jednu državu - Slavenoserbiju.

Još jedan Jovan bio je zadužen za preseljenje Srba iz Austrije u Rusiju. Bio je to Jovan Šević. Istorijski podaci ga često oslovljavaju i sa Ivan Šević, zbog približnosti ruskom jeziku.

Jovan Šević bio je protivnik Jovana Horvata. Ono što je Horvatu smetalo, kako navode istoričari, je što su sa Ševićem došli i drugi narodi, poput Bugara, Vlaha, Grka i drugih. Horvatova vojska bila je etnički više srpska. Sukob između njih dvojice je eksalirao te su postojale dvije oblasti.

Takođe, teritorija nekadašnje Slavenosrbije danas je u sastavu ukrajinske Luganske i Donječke oblasti.