Radmila Marjanović, Tina, Elfa, Daša, Kneginja Milica, Snežana Nikolajević, Lili - samo su neke od mnogobrojnih uloga koje je glumila diva srpskog glumišta Tanja Bošković.
Na 4. festivalu mediteranskog i evropskog filma, Tanja je laureat nagrade "Zlatni platan" i sa namjerom da lično primi ovo priznanje došla je u Trebinje - grad kome se, kako je kazala, uvijek rado vraća.
Za nju je Trebinje prijateljstvo sa Radmilom Lizdek, ali i grad u kome je rođena Nataša Ninković, u kome su sočne smokve, prostrani trg, bistra Trebišnjica i grad Jovana Dučića.
"Trebinje je zagrljaj, jer nigde toliko lepih ljudi na jednom mestu nisam videla koji su uz to gospodstveni i otmeni. Ovde postoji otmenost koje, katkad, ima još samo u malim gradovima. Ovde je divan i čist jezik i milina je slušati melodiju kako ljudi pričaju", kaže u razgovoru za TrebinjeLive.info Tanja Bošković.
U gradu podno Leotara žive dobro ljudi, ulice su čiste, ima blagorodnu klimu i čuva svoju tradiciju, ističe naša proslavljena glumica.
Trebinjski Trg slobode je pravo umjetničko mjesto, koje je mnogim umjetnicima inspiracija u njihovom stvaralaštvu, pa i za Tanju koja je gledajući ga rekla nam da su roditelji - Ivanka i Velizar od malih nogu savjetovali da puno čita.
Ta navika joj je ostala do današnjih dana, što je za nju ne samo duhovna kondicija, već i potreba.
"Mene zanima da gledam u nebo, da razmišljam onoliko koliko naš mali mozak dozvoljava - da upijam i da grlim, a literatura vam to upravo pruža", priča Tanja, koja je, kako sama priznaje, vatreni zaljubljenik u literaturu 19. vijeka.
Voli dramsku literaturu i primjećuje kako je ona sve slabija i siromašnija, a da su teme tužnije i beznačajnije, a takav nam je i život postao.
"Knjige su blagorodne i treba ih uzeti u ruke i čitati. One imaju miris i možete da osetite njihov duh. Samo kad čitate knjige desi se čarolija i to je ritual za potpuno neverovatne prostore vaše rođene duše", ističe Tanja.
U glumačkom svijetu kaže za sebe da je sa puno padova i sa nekoliko lijepih uzleta ka nebesima, a glumila je sa mnogim velikanima srpske i jugoslovenske kinematografije koji više nisu među živima.
"Imala sam veliku sreću da igram sa Mijom Aleksićem, Pajom Vuisićem, Oliverom Marković, Borom Todorovićem, Batom Živojinovićem.... To su univerziteti i to je vrijeme koje sam ja provela upijajući i slušajući", navodi ovogodišnji dobitnik "Zlatnog platana".
Oni su sada sa druge strane i Tanjine oči ne mogu da ih vide, pa joj iz tog razloga mnogo nedostaju, ali ih se sa radošću sjeća ne kao istorije, već kao stvarnih događaja.
U životu se zaborave muke i uspjesi, ali ostaju prijateljstva, koja su nešto najviše u životu jednog čovjeka, kaže Tanja, dodajući da ima sreću što sve više radi sa mladim ljudima kojima prenosi njen dug prema onima od kojih je učila.
"Nedostaje mi duhovitost, širina neba iznad njihovih glava, sapatništvo koje su delili, razgovori i kad se slažemo i kad se ne slažemo", istakla je Tanja.
Kaže da shvata život mladih ljudi, jer je i ona kao mlada bila raspeta sopstvenim talentom i bila buntovna, što se sazrijevanjem prevazilazi.
"To raspeće je nepodnošljivo i jezivo. Jezivo - zato što to nisam pominjala, jer kao mlađa nisam mogla da prevaziđem, a danas sam se pomirila sa sobom - mučenom i nedostojnom u svakom smislu", pojašnjava čuvena Lili iz "Balkan ekspresa".
I sa Bogom se pomirila i više ne buntuje, jer nema razloga, iako, kako priznaje, ni u mladosti ga nije imala, ali tada nije znala.
SA KĆERKOM NA FILMU
U prvom srpskom 3D filmu "Peti leptir" glumi sa kćerkom Lanom, koja je i ovoga puta sa majkom došla u Trebinje da joj da podršku i prva joj uputi čestitku za novo festivalsko priznanje.
Na ovom ostvarenju Lana je glumila mladu Melaniju, a Tanja Melaniju u zrelim godinama, dok je Marko Janketić glumio mladog Jovicu Vuka, a njegov otac - proslavljeni srpski glumac Mihailo Janketić Jovicu u poznim godinama.
"Velika je strepnja bila i sa jedne i sa druge strane. Kad radim nisam laka za saradnju i kada je to ujedno i mama - onda sam puna strepnje za taj trenutak. To je za mene bilo lepo kao biografska jedinica, a mom detetu to je normalno", istakla je Tanja.
TANJA I KABARE
Tanja Bošković lijepo pjeva, u šta se sinoć uvjerila i trebinjska publika. Bila je član grupe "S vremena na vreme" 1974-1975. godine.
Imala je, kaže, sreću da prvih deset godina svog života pleše i pjeva i tako se učila zanatu na mjuziklu, na šta je veoma ponosna.
"Otišla sam iz mjuzikla 1985. i to se još pamti. Mnogo pevam i igram zato što to volim i to me čini radosnom", naglasila je naša sagovornica.
Prošla je i sve žanrove u pozorištu, a svi trebaju da njeguju kako pozorište, tako i film, što se može postići samo kroz jedan dug period.
MEDITERAN
Mediteran je boja, cvijeće, raslinje i prolazeći stalno jednom ulicom punog betona u Herceg-Novom, Tanja je oslikala zidove da barem budu šareni, jer siva boja ubija i djeluje depresivno na sve.
Ovim gestom je na akciju pokrenula i svoje komšije, koji su već sutradan zajedno sa njom farbali zidove.
Na kraju razgovora, Tanja Bošković se zahvalila svim građanima Trebinja i sa osmijehom na licu poručila "Vidimo se opet...".
Šta Vi mislite o ovome?