Trojstvena lavra Svetog Sergija (Trojice-Sergijeva lavra ili Sergejev posed) je najvažniji i najveći muški pravoslavni manastir i duhovni centar ruske pravoslavne crkve. Nalazi se oko 70 km prema sjeveroistoku od Moskve, na putu za Jaroslavlje.
Manastir je 1345. osnovao jedan od najslavljenijih ruskih svetaca, Sv. Sergije Radonješki, sa bratom Stefanom. Drvenu crkvu u čast Svetom Trojstvu sagradili su na brdu Makovec, na ušću rečica Končure i Vondjuge.

Sveti Sergij je prvi u život manastirskog bratstva uveo opštežiteljni tipik, prema kome su monasi živjeli u izdvojenim kelijama, dok su domaćinstvo i posjedi bili zajednički. Takav način manastirskog života odredio je i buduće karakteristike arhitekture.
Drvena ograda je okruživala 13 izdvojenih koliba-kelija, crkvu i nekoliko posebnih građevina koje su činile zajedničko domaćinstvo. Tako je usred neprohodne šume nastao mali drveni grad. Godine 1355. Sveti Segij je objavio povelju prema kojoj je manastir morao imati pomoćne zgrade kao refektorij (trpezarija), kuhinju i pekaru. Ova povelja je postala model za brojne sljedbenike koji su osnovali više od 400 manastira po cijeloj Rusiji.

Ime svetog starca postalo je tako čuveno da mu je u pohode, na ovo mjesto skriveno duboko u šumi, došao i veliki moskovski knez Dimitrije. Prepodobni Sergije je postao njegov duhovni učitelj. Upravo on je 1380. godine blagoslovio kneza Dimitrija, prije polaska u Kulikovsku bitku.
Za vrijeme carevanja Ivana Groznog, manastir postaje neosvojiva tvrđava. Njen zadatak je bio da štiti prilaz ka Moskvi. Drvene kelije se premještaju bliže masivnim kamenim zidinama, koje se uzdižu do šest metara u visinu, a na oslobođenom prostoru se gradi crkva sa pet kupola, posvećena Uspenju Presvete Bogorodice. Bio je to svojevrsni dar manastiru od cara.

U periodu istorije Rusije, poznatom kao Smutno doba, poljsko-litvanska vojska je šesnaest mjeseci držala manastir pod opsadom. Međutim, ništa nije moglo da pokoleba odvažne zaštitnike manastira, kao i herojsko držanje odreda branilaca, koji je pod vođstvom Avramij Palicina, protivnika poslije duge opsade natjerao u bjekstvo. Pod zidinama manastira poljska vojska bila i 1618. godine, opet bezuspješno i posljednji put!

Upravo na ovom mjestu, pod zidinama utvrđenja, nekoliko godina kasnije (1612) pod vođstvom Minjina i Požarskog, okupila se narodna vojska pripremajući se za oslobađanje Moskve.
Avgusta 1689. godine mladi car Petar, budući Petar Veliki, po mrkloj noći je sam dojahao u Trojicki manastir, kako bi se spasao od pobune „strijelaca” (elitne ruske jedinice tog vremena). Pošto je u krvavoj borbi za vlast odnio pobjedu nad svojom sestrom, princezom Sofijom, Petar nije zaboravio manastirsko bratstvo koje ga je podržalo. Kasnije se car Petar Veliki odužio svom skoloništu, jer je za njegove vladavine u manastiru izgrađena velelijepna trpezarija u baroknom stilu i u njenom sklopu hram posvećen samom Sergiju Radonježskom. Ovo je jedno od najupečatljivijih i najljepših manastirskih zdanja, koje krase raskošne dekoracije u stilu moskovskog baroka.

Godine 1774., ruska carica Elizabeta manastiru je dodelila status lavre i izgradila 88 metara visok barokni toranj. A godinu dana kasnije u ovaj manastir prešla je jedna od navećih duhovnih škola u Rusiji - Moskovska duhovna akademija.
Lavra je bila sjedište moskovske patrijašije sve do 1983. godine kada je to postao Danilov manastir u Moskvi.
Srce Lavre čini crkva Svete Trojice (Trojicka crkva) u kojoj se nalazi kivot sa moštima jednog od najpoštovanijih ruskih svetitelja – Sergija Radonješkog.
Manastir Trojicko-Sergijevska Lavra duhovni je centar ruske crkve, tu je Duhovna akademija, a iguman je, po tradiciji, sam ruski patrijarh.
Duhovnu akademiju pohađaju i učenici iz Srbije, pod pokroviteljstvom SPC. Zbog toga, svaki put kada se proslavlja Sveti Sergije Radonješki, na liturgiji koju služi ruski patrijarh uvijek prisustvuje i neko od episkopa SPC.

Ono što je Sveti Sava za Srbe, to je Sveti Sergije Radonješki za Ruse. Uspio je da izmiri i ujedini ruske knezove, a smatra se osnivačem monaštva u Rusiji.
Tokom svog života Sergej Radonješki činio je mnoga čuda. Ljudi su dolazili iz raznih gradova, tražeći iscjeljenje za svoje bolesti i kako bi čuli pouke, a ponekad čak i samo da ga vide. Prema predanju, vaskrsao je dečaka koji je umro na rukama svoga oca.
Koliko je ovaj svetitelj bitan Rusima govori i činjenica da je za 2014. godinu, kada se proslavljalo 700 godina od njegovog rođenja, formiran odbor za proslavu, koji su činili ruski patrijarh Kiril i predsjednik Rusije Vladimir Putin.
Pogledajte lavru snimljenu iz vazduha
Шта Ви мислите о овоме?