Ovo je RUSKI grad koji je osnovao HERCEGOVAC Sava Vladislavić

Malo je poznato da zahvaljujući našem zemljaku Savi Vladislaviću naš narod vežu duboke duhovne veze sa dalekom ruskom federacijom, Burlatijom i gradom Kjahtom, starog imena Troickosavsk.

Kjahta je grad u azijskom dijelu Ruske Federacije, na jugu Republike Burjatije i administrativni centar Kjahtinskog rejona.

Grad je 1727. godine, na obali rijeke Kjahte, osnovao Sava Vladislavić Raguzinski kao utvrđenje pod imenom Troickosavsk. Sadašnje ime nosi od 1934. godine. Grad je smješten na području Sibirskog federalnog okruga, na krajnjem jugu Republike Burjatije, u pograničnoj zoni između Ruske Federacije i Mongolije.

Novoosnovano naselje dobilo je ime po crkvi koja je bila posvećena Svetom Savi Srpskom (rus. Troickaя cerkovь Svяtogo Savvы Serbskogo), a  nalazila se  u samom središtu naselja.

Kjahta, Gravira iz 1783. godine

Gradić je kao istureni trgovački položaj Rusije na granici sa Kinom imao veliki značaj za obe zemlje, jer je bio dio svjetske trgovačke mreže. Kjahta (Troickosavsk) je bio prvo rusko naselje na Putu čaja. On je 1854. godine imao 54 trgovačke firme, a među njima i predstavništva stranih kompanija. Sve do sredine 19. vijeka Kjahta je bila glavni centar trgovine između Rusije i Kine, a pored toga je imala razvijene i trgovačke odnose i sa Londonom i Amerikom.

Kroz Kjahtu je prolazio „Veliki put čaja“, zahvaljujući kome je ona čitavo stoljeće snabdijevala čajem cijelu Rusiju i imala monopol na prodaju čaja u Evropi. Taj kineski čaj se u Rusiji zvao „kjahtinski“, a u inostranstvu „ruski“.

Značaj Kjahte za trgovinu čajem opao je poslije Opijumskih ratova između kineskog carstva i britanske imperije i otvaranja kineskih luka za engleske brodove sredinom 19. vijeka.

Skladiša čaja u Kjahti

Naselje se razvilo iz drvenog četvorougaonog utvrđenja dužine stranica od 100 metara, sa dva ulaza i 4 stražarske kule. U unutrašnjosti utvrđenja prvobitno su izgrađena 32 trgovačka svratišta, veliki hotel i brojni magacini i ambari za robu. Izgradnja utvrđenja, koje je trebalo da služi kao glavna trgovačka spona između Kine i Rusije, završena je 1728. godine, a samo utvrđenje imalo je status „slobode“, trgovačkog naselja oslobođenog plaćanja poreza.

Nakon potpisivanja Burinskog i Kjahtinskog ugovora (1727) o razgraničenju i trgovačkim vezama između Rusije i Kine, Kjahta postaje jednim od najvažnijih trgovačkih centara u cijeloj centralnoj Aziji.

Godine 1743. cijelo naselje je dobilo status „trgovačke slobode“, a 1792.  u Kjahtu je premještena i carinska ispostava iz Irkutska. O značaju grada  govori i činjenica da je od 25 ruskih milionera 19. vijeka, njih 20 živjelo u  Kjahti.

U Kjahti je 25. maja 1915. potpisan još jedan važan međunarodni ugovor između Rusije, Kine i Mongolije o statusu Unutrašnje Mongolije.

Troisckosavsk tokom 1880-ih

Zbog svoje nesvakidašnje ljepote, Kjahtu su zvali “Venecija na pijesku”. Interesantno je da su čak i u Rusiji mnogi mislili da je grad dobio ime u slavu Svete Trojice i njenog osnivača, Srbina iz Hercegovine, Save Vladislavića Raguzinskog. Međutim, Sava Vladislavić je grad posvetio svom nebeskom zaštitniku, Svetom Savi Srpskom.

Grad je imao 14 velelijepnih hramova, od kojih je jedan imao ikonostas od kristala, jedinstven u svijetu. Od kristalnog ikonostasa ostao je samo jedan ornament koji se čuva u kjahtinskom muzeju. Za vrijeme Staljinove vladavine 1934. godine, hramovi, uključujući i onaj posvećen Svetom Savi, jedini hram njemu posvećen van jurisdikcije Srpske pravoslavne crkve, uništeni su.

Crkva i ikona Svetog Save u Kjahti

Danas, zahvaljujući naporima sveštenika iz Kjahte, oca Olega, počinje obnova ruiniranog Trojicko-Savskog hrama. On je prilikom posjete Srbiji 2014. godine reka: “Grešno je zaboravljati svoje roditelje, učitelje, dobrotvore. Grešno je takođe i to što smo mi zaboravili i svog nebeskog pokrovitelja, Svetog Savu Srpskog. Kroz 13 godina navršiće se tri vijeka kako je njegovo ime bilo dato našem gradu. Danas, nažalost, nema znakova njegovog duhovnog i fizičkog prisustva u Kjahti, osim dvije ikone… Bilo bi dobro da uoči trovjekovnog jubileja gradu vratimo njegovo zakonito, Bogom dano ime, a nama svima, moćnog nastavnika i zastupnika pred Gospodom, Svetog Savu Srpskog”.

Postoji inicijativa da se gradu vrati staro ime.

Panorama Kjahte sa ostatcima crkve Svetog Save

U proljeće 2012. godine, kada su Rusija i Kina pregovarale o ugovoru o razgraničenju, djelo Save Vladislavića „Tajna informacija o snazi i stanju kineske države“ bilo je predmet ozbiljnog proučavanja u kabinetu ruskog predsjednika Vladimira Putina.

Ispostavilo se da je novi ugovor inovirana verzija ugovora o razgraničenju koji je s Kinezima sklopio prije tri vijeka Sava Vladislavić, utemeljivač ruske spoljne obavještajne službe i specijalni savjetnik cara Petra Velikog.  Vladimir Putin se zainteresovao za Savu Vladislavića i  njegovu studiju o Kini „Tajna informacija o snazi i stanju kineske države“ jer je to prva evropska studija o Kini poslije Marka Pola. Na srpskom jeziku  priređena je prije nekoliko godina.

Prije nekoliko godina ime Save Vladislavića, sasvim zasluženo. postalo je predmet umjetničke obrade. Premijera opere Svetislava Božića „Melanholični snovi grofa Save Vladislavića“ održana je 2015. godine.