Sara Gudelj, maturant Gimnazije "Jovan Dučić", dobila Pohvalnicu na VI Medijana festivalu dječijeg stvaralaštva i stvaralaštva za djecu, 2014; osvojila 3. mjesto na literarnom konkursu o Gavrilu Principu, u organizaciji SPKD „Prosvjeta“ 2014, jedna pjesma nalazi se u zbirci najuspješnijih radova, nagrađenoj na Konkursu „Svetosavlje i naše doba“, Novi Sad, 2015.

sara gudelj

Tvoj san

U tvome svijetu hartija
U mome svijetu stikovi
U tvome svijetu vozovi
U mome svijetu tviteri
U tvome svijetu oči
U mome još i video-nadzor
U tvome svijetu san o slobodi
U tvome svijetu stihovi
U mojim stihovima ti
I san o slobodi
U tvome svijetu žele da te izbrišu
U mome svijetu žele to ponovo
Nisu mogli prvi put
Neće ni sad
Niti bilo koji drugi put
Ima tačno stotinu godina što dijele naše svjetove
A mnogo više od hiljadu puta hiljadu onih
Što danas dijele tvoj san

(nagrada na konkursu o Gavrilu Principu)

Ruke (Nadeždi Petrović)

Zovem se Nadežda
I moje ruke su rađale boje
Krvarile sa drvećem, nebom
I stazama što su pretile
Da će se izgubiti
U bespućima

Ali ja se zovem Nadežda
I prstima sam nove nijanse
Rojila iz starih
Vadila užareno ugljevlje
Iz pepela i risala
Pregršt oblika
Plavetnilo značenja
Uprkos bezdnu nigdnine

Danas ove iste ruke
Krvare sa ranjenicima
Valjaju li dovoljno
Moje ruke u Valjevu
Ako ne mogu uvek
Iz pepela da izvučem vatru
Niti sprečim kraj

Mladen je ostao mlad
Starost ga neće videti
Stanko je stao ovde
I neće hrliti životu
U susret

Ali ja sam Nadežda
I ne mogu da tonem
Sa valjevskom maglom
Jer moje ruke vidaju
A oči vide

Mir će sačekati Ljubomira
Među zelenim brežuljcima Šumadije
Vidak će videti svoju nevestu
I čedo što kuca
Podno njenog srca
Životino oko ispuniće ponovo
Zanjihano klasje i sjaj kukuruzišta
Nozdrve miris oranice

Znaju to moje ruke vidarice
Ali ne znaju
Zašto se neka podmukla jeza
Uvlači večeras u njih
I zašto večeras iza spuštenih kapaka
Vidim bleštavo belu
Što guta moju crvenu, plavu, oranž...

Ali ja se zovem Nadežda
Ne želim da poreknem svoje ime
I ne znam jesu li moje ruke
Učinile sve što su mogle
Ali znam da nema drugih ruku
Koje mogu izbrisati ono
Što su uradile ove moje
Ovde u Valjevu
I u životu

Dušom vođene
Baš one
Napraviće mi mesto
I tamo gde odlazim

(iz zbirke najuspješnijih učeničkih radova, nagrađene na Konkursu „Stogodišnjica od početka Velikog rata“ – Novi Sad, 2015)