Nakon sarajevske premijere prije mjesec dana, u Hotelu "Leotar" u Trebinju prikazan je dokumentarni film "Nečujni krik", Balkanske istraživačke mreže /BIRN BIH/.
Film traje 34 minuta, a u njemu su prikazane žrtve zlostavljanja, a među kojima je i jedan Trebinjac, Dobrivoje Bojović, logoraš koji je bio zatočen u šest logora hrvatske vojske u proteklom odbrambeno-otadžbinskom ratu.
"Zarobila me je hrvatska vojska na trebinjskom ratištu i odvela me u Dubrovnik, a zatim sam bio u zatvorima u Metkoviću, Ljubuškom, Zadru, Bilicama i najviše u Lori kod Splita", kazao je Bojović, napominjući da je ovaj film ugledao svjetlost dana da bi se dokazala istina o zlikovcima i mučiteljima, kako bi već jednom izašli pred lice pravde.
Marija Taušan, novinar BIRN-a, kaže da su zadovoljni reakcijom publike, ali i reakcijama zlostavljanih osoba, jer je potrebno dosta vremena da se čovjek pripremi kako bi sva zlodjela koja je preživio "iznio iz sebe", ali i da se na neki način rastereti, što govore i psihijatri i psiholozi u filmu.
"Vidimo da ohrabrujemo ljude, da im znači podrška. U filmu smo skupili veliki broj seksualnih zlostavljanja ljudi u ratu, a naš osnovni cilj je da ohrabrimo i druge da progovore, ispričaju svoju priču i svjedoče pred sudom", kazala je Taušan, dodajući da poruke ljudi, koje se mogu čuti u filmu, znače da treba progovoriti i svjedočiti.
Ona je napomenula da je film sniman osam mjeseci, te da je u tom periodu utvrđeno da ljudi ne žele da govore na temu seksualnog zlostavljanja, a tome u prilog ide i činjenica da ljudi na našim prostorima i dan-danas na one koji su silovani gledaju kao na sramotno djelo.
Predsjednik logoraša istočne Hercegovine, Vukan Kovač, kaže da više od 15 godina pokušavaju da ubijede žrtve da dođu na sud i svjedoče o onome što im se dešavalo.
"Nažalost, svi naši dosadašnji napori bili su bezuspješni. Nadamo se da će ovaj film pokrenuti da što veći broj zlostavljanih ne ćuti o tom strašnom zločinu", kazao je Kovač, dodajući da publika gledajući film "Nečujni krik" mogu vidjeti sa kakvim bolnim uspomenama ljudi dolaze na sud da svjedoče.
On ističe da je mišljenja da će film pokrenuti mehanizam kod ljudi koji su doživjeli torturu da se jednog dana pojave pred sudom, jer svaki put kad daju izjavu ona je sve bolnija i bolnija.
Film je do sada prikazan u Mostaru, Brčkom Banjaluci, Tuzli, Prijedoru, Bihaću i na jednom univerzitetu u Njujorku.
Šta Vi mislite o ovome?