Ostavite planetu, ja hoću da siđem!

Vitomir Vito Nikolić rođen je u Mostaru 1934. godine, a umro u Podgorici 1994. godine. Bio je savremenik naših najboljih pjesnika kao što su Branko Miljković, Mika Antić, Brana Petrović.

Pored mnogobrojnih prijatelja sa raznih strana bivše Jugoslavije Vito je imao i poznanike u Trebinju. Jedan od njih je i prof. dr Radoslav Milošević, koji je za TrebinjeLive pričao o Vitu povodom književne večeri posvećene Vitomiru Vitu Nikoliću i Milanu Dugu Krivokapiću u našem gradu.

"Svima nama, mlađim od Branka, Mike, Brana, Vito je bio uzor kako se odnositi prema poeziji i pisanju uopšte. Vito je jedan od posljednjih izdanaka pravih boema srpske poezije. On je boem iz grupe tipa Tina Ujevića, Svetozara Markovića Markonija, Vlastimira Brata Pavlovića. Ne samo da su oni bili boemi, već su bili i uzorni pjesnici", kazao je Milošević, dodajući da se profesor stiće školom, a pjesnik rađa.

On kaže da se Vito Nikolić kao pjesnik rodio i kao takav ostao omiljen brojnim generacijama. Svi ga, dodaje Milošević, nose u najljepšoj uspomeni i uz mišljenje da je on sa svojom poezijom i u nama i među nama.

"I najmlađe generacije pjesnika imaju jedan talas njegove poezije koji titra. Nama mlađima bio je drag kolega i pjesnik. Na prvim Dučićevim večerima poezije bio je prisutan u Trebinju i družio se sa Vesnom Parun, Dobricom Erićem, ali je bio pristupačan i za druge, mlade pjesnike", napominje Milošević, dodajući da su mnogi znali većinu njegovih pjesama, te su ih često recitovali.

Doviđenja dragi moji

Bježim braćo od svih zala

Među vama Bog nek' stoji

Idem, idem svima hvala.

Vito je uvijek bio inspiracija za mlade naraštaje, a biće i dalje. Dolazeći u Trebinje i družeći se sa svojim poznanicima-pjesnicima, davao je poduke da pisanje pjesama nije pohod u svatove, da se treba obrijati, obući, urediti, pa tek onda početi pisati pjesme kao što bi to trebao raditi svaki svat, prisjeća se Milošević.

"Kazivao nam je da se pjesme pišu u koraku, direktno iz srca i duše. Jednom prilikom Todor Dutina, Božo Milošević, Radoslav Bratić... bili smo kod Vita u stanu. Dočekao nas je i rekao 'Vi, mladi ljudi, ne smijete da pijete. Ja ću Vam ponuditi kafu, sok ili vodu. Nemojte da pijete, i da se izgubite kao Vito Nikolić u moru poezije i pića'", priča profesor Milošević, dodajući da je starijima utočio malo alkohola.

Poslije ruskih klasika Puškina, Ljermontova, bljesak u ruskoj poeziji napravio je Jesenjin. On je bio inspiracija i ljubav u Evropi i svijetu, a Vita Nikolića upoređuju sa Jesenjinom jer je i on bio inspiracija mnogim pjesnicima na našem prostoru.

"Uvijek smo govorili da je Nikolić poput pjesnika S. Jesenjina, napravio jedne novu poeziju u odnosu na klasike i tradicionalnu srpsku poeziju. On spada u jednog od najznačajnijih začetnika savremene, moderne i potpuno nove poezije koja će trajati i koju će mlade generacije slijediti", kaže Milošević.

Na prvom mjestu u školama i fakultetima

Ministarstvo kulture i obrazovanja Crne Gore rješavalo je nastavne planove i programe za osnovne i srednje škole i fakultete. Bila je koncepcija da se svaki značajniji nacionalni pisci uvrštavaju iz regije u kojoj žive. Osim jugoslovenske književnosti potrebno je bilo uključiti i pjesnike koji prednjače u republikama, tako da su svi pisci koji su po vokaciji bili pjesnici predlagali Vita u nastavne planove i programe. Međutim, neko iz Ministarstva je na jednom sastanku pitao kako mogu Vita Nikolića, koji nije završio fakultet, a ko zna je li i Gimnaziju, da uče gimnazijalci i studenti.

Jedan od prisutnih u Vitovom stilu je odgovorio. "Vito ne mora imati ni srednje škole, ni fakulteta, kao i Đura Jakšić, koji nema fakultet, ali nema fakulteta koji ne izučava Đuru Jakšića. Tako i Vito Nikolić, imao on gimnaziju ili fakultet, nije bitno".

Ne postoji škola za pisce. Pravi pisci se uče u školi, kao što je to radio i Vito. On je uvršten u sve nastavne planove i programe srpskih pisaca i jugoslovenske književnosti.

U organizaciji Zavičajnog udruženja Crnogoraca u Hercegovini „Petar Petrović Njegoš“, u srijedu, 12. novembra, u Kulturnom centru u Trebinju biće održano književno veče posvećeno nikšićkim pjesnicima Vitomiru-Vitu Nikoliću i Milanu-Dugu Krivokapiću.

U programu pod nazivom „Vito i Dugo, a ko bi drugo“ učestvovaće književnik i publicista Maksim Vujačić i glumac Miro Nikolić iz Nikšića.

Program počinje u 19.00 časova.

Noć. Novembar. Kiša vlaži,vlaži...

Pomrčina zgusnuta do krika

U odžaku, k'o da milost traži

Vije vjetar bolom beskućnika.

Negdje nekakva kapija pjeva,

S prizvukom tuge zaboravljenih

U meni nešto dozrijeva,

Čudno noćas nešto zri u meni.

Naslov ovog teksta je jedan od najpoznatijih slogana u svijetu, čiji je autor Vitomir Vito Nikolić.