Trebinje iz ugla jednog Slovenca…

Autor: Tomaž Gorec Foto: Tomaž Gorec
TREBINJELIVE 19. 10. 2014. - 11:14h

Trebinje je nedavno posjetio Tomaž Gorec iz Trebnja iz Slovenije. Vlasnik je firme koja se bavim uslugama u polju interneta, a u slobodno vrijeme putuje. Bio je na svim kontinentima sem Australije, a najviše voli da putuje po državama bivše Jugoslavije. Želja mu je da o svojim putovanjima po Srbiji i BiH napiše knjigu jer, kako kaže, Srbi su jedan od najgostoljubljivijih naroda.

tomaz reportaza o trebinju

Trebinje iz ugla jednog Slovenca!

Grad Trebinje i jugoistočnu Hercegovinu već dugo sam želio  da posjetim. Bez obzira na to što u gradu Trebinju nisam još nikada bio, osjećao sam da će mi se sviđati. Znao sam da je ovo područje kamenitog pejzaža, što volim. Više puta sam pročitao da je Trebinje najljepši hercegovački grad.

Sam put od Sarajeva, preko Foče, Tjentišta i Bileće bio je veoma interesantan.

tomaz gorec sutjeska

Prvi put sam se zaustavio u Tjentištu, gdje sam se brzo prošetao do spomenika palim borcima bitke za Sutjesku. Zanimljivo je da sam tamo upoznao turistu iz Portugala. Pitao me, čemu je ova stvar (mislio je na spomenik) posvećena, pa sam kratko odgovorio. Pošto mu je tema bila interesantna, rekao je da će to detaljnije da istraži pomoću Gugla.

Na putu do Trebinja fasciniralo me je i Bilećko jezero, koje je vještačko jezero na rijeci Trebišnjici. Veličina jezera je 33 kvadratnih kilometara, što znači da je više od 20 puta veće od Bledskog jezera. Jezero je pogodno za kupanje i veoma je lijepo, a ima i ostrvo na kome se nalazi crkva.

Kasno popodne stigao sam sa saputnicom Katjom u Trebinje, gdje smo se smjestili u jedan prelijepi hotel na ulazu u grad.

Pošto je do večeri bilo još dosta vremena, odlučili smo da idemo da vidimo tvrđavu na obližnjem brdu (možda bismo čak mogli da kažemo na planini) iznad Trebinja. Ne sjećam se kako se zove ova tvrđava, no predložio nam ju je ljubazni mještanin, koji je fotografisao svadbu koja se upravo održavala u hotelu u koji smo odsjeli. Ljubazni mještanin isto tako nam je rekao da je put skroz do vrha betoniran.

tomaz reportaza o trebinju

Moj devet godina star “Pežo 307” i ja, baš volimo ovakve izazove i stvarno uživamo u njima. Put do vrha bio je fantastičan. Prelijepi kraški pejzaž sa prekrasnim pogledom na Trebinje, rijeku Trebišnjicu i okolinu.

Kada smo se vratili nazad u dolinu, otišli smo do centra grada da pronađemo neki restoran gdje možemo da večeramo. Šetajući gradom, naišli smo na kancelariju Turističko-informativnog centra Trebinja (TIC) koja je bila, uprkos činjenici da je bilo već preko osam naveče, još uvijek otvorena. U centru je radila ljubazna gospođica koja mi je dala puno literature o Trebinju i okolini, te sve detaljno objasnila. Činilo se da se djevojka obraduje svakom turisti u svom gradu. Na vratima je bilo napisano da je TIC otvoren subotom samo do 15.00 časova. Pretpostavljam da je ova djevojka produžila posao samo zbog sopstvenog zadovoljstva.

Ako uporedim TIC Trebinje i TIC u Puli, razlika je kao dan i noć. U Trebinju dobiješ štampane brošure s opisom svih atrakcija u Trebinju i okolini. Pored toga, dobijate plan grada i okoline, gdje su obilježene sve atrakcije. A u Puli dobijate samo urbanistički plan i brdo te opreme. Kada je u Puli moja prijateljica isto željela plan grada, prilično su ga teško dali. Uz to, samo da napomenem, štampanje ovakvog plana košta maksimalno deset centi. Ali Trebinje nema ni 0.01 odsto toliko turista kao Pula.

Baš mi je žao što prekrasni grad,  kao što je Trebinje,  nema više turista.

studenac tomaz gorec

U TIC-u ljubazna nam je gospođica predložila da posjetimo restoran “Studenac”, gdje imaju super ambijent i odličnu hranu. I stvarno je bilo tako. Restoran se nalazi uz rijeku, a kroz baštu restorana teku vještački potoci. Stvarno idiličan ambijent. I hrana je bila odlična. Šta bi više želio? Odlična hrana, odlična atmosfera, dobro vino i ugodna balkanska muzika.

Ujutro su nam u hotelu pripremili odličan doručak. Pošto smo bili jedini gosti, doručak su pripremili samo za nas. Veoma su se potrudili. Poslije doručka otišli smo da pogledamo atrakcije u gradu Trebinje i okolini.

Prvo smo obišli pravoslavnu crkvu (manastir), koja se nalazi na brdu iznad grada i zove se Hercegovačka Gračanica. Manastir je zaista lijep i zaista leži na lijepoj lokaciji, odakle možete da vidite skoro cio grad Trebinje. Manastir je kopija manastira Gračanica koji se nalazi na Kosovu i Metohiji.

hercegovacka gracanica tomaz gorec u trebinju

Manastir je izgrađen  2000. godine. Bio je izgrađen sa namjerom da se u njemu sahrane posmrtni ostaci čuvenog pjesnika Jovana Dučića, koji je umro u Americi, ali je njegova želja bila da bude sahranjen u Trebinju.

Trebinje je, takođe, poznato po tome da su na okolnim brdima tvrđave još iz vremena Austrougarske. Tvrđave danas imaju preko stotinu godina i više su ruševine nego tvrđave, no svejedno isplati se da ih posjetite.

Sa saputnicom sam odlučio da posjetimo najpoznatiju tvrđavu koja se zove Strač. Do tvrđave vodi više od sto godina star put kojeg je napravila Austrougarska monarhija. Znao sam da će put biti u lošem stanju, no moj “Pežo” naviknut je na takve puteve. Rekao sam, dok ide-ide, a dalje ćemo pješke.

Put je bio veoma uzak. Čak i za jedan automobil. Nema šanse da se ovdje sretnu dva automobila. Saobraćaja na ovom putu baš nema, ali da sam slučajno naišao na nekog, u najgorem slučaju morao bih voziti unazad dva kilometra, što na ovakvo uskom putu stvarno nisam želio.

tomaz reportaza o trebinju

Ali imali smo prekrasan pogled. Sreli smo i stado koza i čobanicu.

Sa autom sam uspješno prevazišao sve prepreke, ali zatim je put bio preuzak i otišli smo dalje pješke. Sunce nas je pržilo, no to je na mene, zajedno s prekrasnom prirodom, imalo pozitivan efekat.

Nakon 45 minuta hodanja došli smo do tvrđave. Interesantna zgrada, odličan pogled… Ozbiljno sam počeo da istražujem tvrđavu, jer sam želio da vidim svaki kutak. Kada sam se dovukao u neku prostoriju, ispred mene se pojavio stariji čovjek, koji je izgledao kao pustinjak. U prvom trenu malo sam se uplašio. Ovaj „pustinjak“ zapravo je bio ljubazan gospodin koji mi je rekao da ima 80 godina i da već deset godina svaki dan ide na ovo brdo.

tomaz reportaza o trebinju

Taj nam je gospodin, na naše razočarenje, isto tako rekao da ovo nije tvrđava Strač, nego Golo Brdo, te da je Strač mnogo interesantniji i veći. Čini se da će upravo tvrđava Strač biti razlog da ponovo posjetim Trebinje.

Sljedeća atrakcija koju smo pogledali bila je Arslanagićev most, kojeg je sagradio Mehmed-paša Sokoliović. To je isti Mehmed paša, koji je izgradio čuveni most na Drini u Višegradu.

Arslanagićev most se nekada nalazio uzvodnije na rijeci Trebišnjici, nego sada. Godine 1966. porušili su ga i kasnije opet sastavili u Trebinju. Naime, ukoliko to ne bi napravili most bi bio  potopljen jer su na rijeci napravili hidroelektrane.

Sa suputnicom sam odlučio da pogledamo još dva manastira, koji se nalaze u blizini grada Trebinja. Prvi manastir kojeg smo posjetili zove se manastir Svetog Petra i Pavla. Manastir nam je pokazala ljubazna časna sestra. U manastiru žive samo žene i bave se proizvodnjom vina, šiju, rade suvenire… Imaju obično i slatko vino. Slatko je izuzetno ukusno.

Drugi manastir kojeg smo otišli da pogledamo, bio je manastir Tvrdoš. Kada vidite jedan manastir, primjetićete da su i drugi manje ili više slični.

tomaz reportaza o trebinju

Ponovo smo otišli u restoran “Studenac”, gdje smo večerali. Pošto je bila nedjelja, bilo je malo manje ljudi, no hrana je ponovo bila odlična. Nakon večere , pitali smo konobara da li ima gdje živa muzika. Rekao je da ima i da krenemo u centar, kroz tunel i odmah desno.

Vozio sam se gotovo kroz cio grad, ali tunel nisam pronašao, pa sam pitao nekog muškarca u prolazu. Prije nego što sam dobio odgovor pitao me odakle smo. Kada sam rekao iz Slovenije, nije mogao, a da ne sakrije istinski entuzijazam prema Sloveniji i Slovencima.

“Aha, Vi tražite živu muziku. Pa znate ja sam star čovjek, pa ne znam to…”, i eto naš sagovornik ugleda desetogodišnjeg dječaka na drugoj strani ulice i pozove ga: “Mali, dođi ovamo!”. Dečko ide polako prema nama, gospodin se čak malo naljuti. “Ajde požuri, vidiš da su došli ljudi iz Slovenije, da im kažeš gde je živa muzika!?”.

Onda smo pronašli uživo muziku. Baš kao šta je rekao konobar, bila je odmah nakon tunela na desnoj strani. Međutim, to nije bio tunel za automobile, nego tunel kroz gradske zidine.

Zabava je bila super. Tu smo sreli dva momka koji su bili impresionirani da smo došli iz Slovenije u Trebinje. Insistirali su na tome da nas počaste pićem.

Sljedećeg jutra, nažalost, došlo je vrijeme za polazak kući.

U Trebinje ću se sigurno vratiti. Na okolnim brdima čeka me još dosta tvrđava koje moram da pogledam. Međutim, nisu samo tvrđave ono što me vuče u Trebinje. Prije svega želim da se vratim zbog ljudi koji su nas vrlo lijepo primili. Gotovo na svakom koraku osjećaš koliko im je drago što ste došli da vidite njihov grad.

trebinje

Ako odlazite na more u južnu Dalmaciju ili Crnu Goru, Trebinje je od Dubrovnika udaljeno samo 30 kilometara, a od Herceg-Novog 40 km. Sigurno nećete da požalite ako jedan dan izdvojite za posjetu ovog bisera Hercegovine. Iako Trebinje vrijedi više nego samo jedan dan posjete!

www.tomazgorec.si

TAGOVI:

Komentari

Naravno sve je istina ali osim restorana Studenac imate također i druge odlične restorane :Hercegovacka kuća na putu za Herceg Novi ,restoran Tarana ,Restoran GM ,zatim prema Bileci u Moskom i dr. Pijaca je jako bogata ponudom i cijenom

Odgovori

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne i stavove internet portala TrebinjeLive.info. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal TrebinjeLive.info zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja.
Evo zbog čega je TrebinjeLive najčitaniji i najuticajniji portal u gradu!
8.500+
dnevnih
posjeta
265.000+
mjesečnih
čitanja
620.000+
mjesečnih
pregleda stranica
18.500+
fejsbuk
sviđanja