Iskapalo oko svakom ko zaplakao za Vukom Hamovićem, ovim komentarom na bježanje i EFT iz Trebinja zbog drastičnog povećanja taksi završio je svoju istorijsku konferenciju za novinare gradonačelnik Trebinja Slavko Vučurević.
Misleći da radi veliku i pametnu stvar, Slavko je prešao sve do sada viđene granice lupetanja, i blasfemičnim ismijavanjem crkve i svetaca, nazivanjem sugrađana imbecilima i izdajnicima postigao seriju autogolova na svom terenu.
Slavkova otprilike i olako izgovorena riječ davno je izgubila bilo kakvu specifičnu težinu i značaj, a njegov primitivan istup i ponavljanje neargumentovanih optužbi na Dodikov račun stvaraju samo suprotan efekat. Još od vremena kada je podijelio svoje rodno selo i Zubce zbog pijeska, on je postao prepoznatljiv kao seoska torokuša koja samo lupeta, unosi podjele, razdor i nemire, i sopstvenim ismijavanjem pokušava da privuče pažnju i skrene priču sa važnih tema, potpune anarhije i nerada.
Nedolična konferencija za novinare je samo jedan u nizu primjera kako nova trebinjska vlast najviše radi u Dodikovom interesu, jer se on ne ruši blijedim kopiranjem i sprovođenjem njegove politike, nepotizmom, partijskim gomilanjem administracije i blebetanjem gluposti već iznošenjem konkretnih optužbi, afera, dokumenata i zloupotreba. Nije mi jasno zbog čega pojedini iskusni političari iz SDS-a podržavaju ovakvo nedolično ponašanje, i da li su svjesni posljedica jer se ogromna većina građana "prenerazuje" i sramoti zbog ponašanja svog gradonačelnika.
Slavko je nažalost samo jedan u nizu opozicionih političara koji prave gluposti ili ne rade ništa. Opozicija i njeni lideri su anemični, tromi, bezidejni, nesložni i očekuju da Vučić dođe i sruši Dodika, ili da manja grupa entuzijasta, novinara, medija, disidenata i intelektualaca iznese sav teret borbe sa režimom. Kad novinari otvore neku veliku aferu, opozicioni lideri znaju se probuditi, potapšati ih po ramenu a onda se ponovo vratiti u stanje hibernacije i čekati da neko drugi radi njihov posao.
Sa druge strane Dodik je već napravio jasnu strategiju i počeo žestoku kampanju koju mnogi ne vide. Tribinama i obilaskom Srpske pokušava da preokrene situaciju, nametne nove teme, nadoknadi izgubljeno, amortizuje udare najopasnijih protivnika i dajući nova obećanja i lažnu nadu borcima i socijalnim kategorijama nastoji da povrati izgubljene glasače. Prije samo nekoliko mjeseci izgledalo je da ga ni Hudinijevi trikovi ne mogu spasiti izbornog poraza, ali njegov instikt i nagon za održanjem, te anemični stari protivnici čije slabosti dobro poznaje doprinjeli su da se potpuno vrati u igru.
I dok opozicija čvrsto spava, a Slavko laprdanjem opasno siječe granu na kojoj sjedi, Dodik istovremeno u Prijedoru vraća u jak zagrljaj Marka Pavića i DNS, a potom se sastaje sa ruskim ambasadorom i dok region ćuti podržava Ruse i krimski referendum. Srbi su rusofili po rođenju, a ne treba se ni pitati kakvu popularnost u našem narodu ima Vladimir Putin. Igrati na njegovu kartu, pružiti mu podršku tokom Krimskog referenduma, sastati se sa Lavrovim su strateški potezi koje će Dodik sigurno maksimalno materijalizovati, kao što je ranije iskoristio priliku da uz Ameriku jedini podrži izraelske napade na Palestince i Gazu.
Zbog siromaštva, nedostatka posla, brojnih prevara bahatih političara koji su se obogatili na narodnoj muci nezadovoljstvo građana je veliko, oni traže promjene i alternativu ali pitanje je da li ovakva opozicija to može da iskoristi. Pamćenje prosječnog glasača je kratko, posebno onih starijih koji redovno idu na glasanje. Dodik je već krenuo u žestoku ofanzivu, a Slavko i slični katastrofalnim potezima okreću vjetrove u njegova jedra. Opoziciji ne treba jači alarm za uzbunu od nekoliko stotina ljudi koji su uoči Dodikove tribine ostali pred vratima prepunog trebinjskog Doma kulture dok istovremeno Mladen Ivanić na istom mjestu nije mogao okupiti ni stotinjak pristalica iako mu je Trebinje jedino preostalo lokalno uporište!?
Ostanu li Slavko i slični perjanici do oktobra i ne shvate li na vrijeme upozorenja, opozicioni političari i naredne četiri godine ležerno će bez odgovornosti sjedati u skupštinskim klupama i primati dobre apanaže. A možda im to i jeste krajnji cilj.
Šta Vi mislite o ovome?