Istorija je učiteljica života, ali Srbi, ili bar naši političari, funkcioneri i rukovodioci očito ne poznaju dobro svoju nacionalnu istoriju jer u suprotnom ne bi stalno ponavljali velike greške.
Iz inostranstva inicirane revolucije i nasilne promjene vlasti nisu nam donijele ništa dobro. Marta 1941. godine Englezi i njihova obavještajna služba sa 100.000 funti uspjele su da kupe nekolicinu političara i generala i pokrenu martovske demonstracije od kojih se ni do danas nismo oporavili.
Grupa generala, političara i plaćenika manipulisala je masama nezadovoljnih građana koji su se protivili sklapanju povoljnog dogovora sa Nijemcima koji nam je garantovao mir, i da uz Švajcarsku, Portugal i Španiju budemo u maloj grupi povlašćenih i privilegovanih država koje su mimoišle razaranja, pošasti i stradanja Drugog svjetskog rata. Engleski plaćenici uz prijetnje likvidacijom svrgnuli su i protjerali velikog intelektualca kneza Pavla Karađorđevića jer je sa Hitlerom poslije dugih pregovora uspio postići veoma dobar Sporazum koji je garantovao integritet, mir i suverenost Kraljevini Jugoslaviji.
100.000 britanskih funti, martovski protesti, revolucija i nasilna promjena vlasti skupo nas je koštala. U Drugom svjetskom ratu Jugoslavija je potpuno razorena, poginulo je 1.700.000 ljudi, od čega 1.000.000 Srba, pa se prostom matematikom može sabrati da je jedna srpska glava koštala svega 10 penija? Englezi su nas iskoristili za svoje interese jer im je bio cilj da Nijemci imaju što više frontova i neprijatelja, a cijena jeftinih srpskih glava nije ih interesovala. Čerčil je licemjerno izjavio da je "Srbija pronašla dušu, izabrala sveopštu pravdu i carstvo nebesko" cinično nazdravljajući svojim saradnicima da je 27. mart veliki datum za Englesku jer će Srbi ponovo ginuti za njihovu krunu i kraljicu. Englezi su nam se na svoj način zahvalili tri godine kasnije ucjenjujući mladog kralja Petra da se odrekne Draže Mihajlovića i vojske u otadžbini, i masovno bombardujući na Vaskrs Beograd, Podgoricu, Novi Sad i druge velike srpske gradove šaljući još hiljade Srba u carstvo nebesko.
Teško je sada sa istorijske distance nagađati šta bi se sve dogodilo da nije bilo krvavih britanskih funti, plaćenika i martovskih demonstracija. Možda ne bismo živjeli kao u Švajcarskoj i Španiji, ali vrlo je vjerovatno da bi Jugoslavija sa knezom Pavlom i mudrim rukovodstvom izbjegla ratove, razaranje, Jasenovac, koncentracione logore i stradanje miliona nedužnih civila.
Ni demonstracije 5-og marta 2000. nisu donijele ništa dobro Srbima. Sloba Milošević je bio loš predsjednik koji je zloupotrijebio vlast, obogatio se na narodnoj muci i stvorio udvorničku elitu pljačkajući svoje građane i državu. Odgovoran je za kriminalizaciju Srbije, ubijanje i progon neistomišljenika, osiromašenja nacije, protjerivanje Srba iz Krajine i dijelova Bosne i Hercegovine... Mnogo prije 5-og oktobra 2000. zaslužio je da se skine sa vlasti, da mu se sudi, oduzme imovine i da se kazni za svoje propuste i rđavu upravu.
Slobu su na izborima trebali smijeniti pošteni i odgovorni ljudi, umjesto što su stranci sa zapada podijelili desetine i stotine miliona dolara kako bi 5-og oktobra zapalili Saveznu skupštinu SRJ i na vlast doveli svoje poslušnike i plaćenike. Plaćenici su radili u interesu onih koji su ih finansirali, bezobrazno su se bogatili pljačkajući i uništavajući Srbiju, njenu privredu i industriju. Iako je to djelovalo nemoguće, DOS-ovci su bili gori od Slobana Miloševića, a nasilje i revolucija nisu donijeli ništa dobro Srbiji.
Talas protesta, nasilja, paljenja objekata i automobila zahvatio je Federaciju BiH, i postoji realna opasnost da se nemiri prenesu i u Republiku Srpsku. Nezadovoljstvo građana je veliko i opravdano, i sigurno je da centrima moći neće trebati mnogo više od 100.000 funti da se zapali novi plamen nasilja. Pitanje je da li nam je to potrebno, i šta bi nam neka neka vrste revolucije i nasilja donijela.
Aktuelna vlast je bahata i beskrupulozna, vjerovatno će u istoriji biti označena kao jedna od najgorih i najkorumpiranijih na ovim prostorima. Političari na vlasti bezobrazno su se obogatili do neslućenih razmjera kradući javna preduzeća i imovinu, uništavajući sve što su dotakli. Zaslužili su ne samo da se svrgnu sa vlasti, već da im se oduzme sva imovina kako bi se narod i država bar djelimično obeštetili za nezapamćenu pljačku. Ipak istorija, ali i dešavanja u Libiji, Egiptu, Ukrajini nas uči da nasilne promjene sa vlasti podstaknute novcima iz inostranstva neće donijeti ništa dobro.
Mirni protesti obespravljenih građana su potrebni kako bi se bahati i osioni političari bar malo zastrašili i natjerali da pokažu više odgovornosti prema onima koji su ih birali, ali nasilje, rušilački pohodi i paljenje institucija ne bi donijele ništa dobro i korisno. Naš narod nažalost naučio je da trpi nepravdu do krajnjih granica, i mnogo puta do sada se pokazalo da je teško organizovati masovne proteste ako iza njih ne stoje strane obavještajne službe i interesi velikih sila i centara moći. Radnici uništenih preduzeća godinama ne primaju plate, preživljavaju i hrane porodice krajnjim naporima, ali njihovo tiho nezadovoljstvo traje najduže 15-ak minuta.
Šta bismo dobili eventualnim višednevnim protestima, masovnim tučama građana i policije, paljenjem automobila i institucija i nasilnim svrgavanjem Vlade? Da li bi neko zloupotrijebio mlade i nezadovoljne da postigne svoje ciljeve? Ko bi došao na vlast i u čijem bi interesu radio? Da li bi nova vlast imala legitimitet, i ko bi mogao da kontroliše eventualne masovne nerede i dešavanja na ulicama?
Redovni izbori održavaju se za nešto više od pola godine, i to je prava prilika da građani kazne bahate političate i iskažu svoje nezadovoljstvo prema vlasti, strankama i sistemu u kojem živimo.
I posljednja dešavanja su pokazala da građani žele promjenu vlasti i cjelokupnog sistema, ali svakako da nas neće spasiti nametnuti plaćenici i poslušnici stranih službi i centara moći. Ukoliko vlast preuzmu odgovorni i pošteni ljudi koji ne zavise od domaćih tajkuna i stranaca već se oslanjaju isključivo na snagu naroda koji im je dao povjerenje, tek tada se može očekivati početak procesa ozdravljenja napaćene nacije i države, i odlučna borba sa nepotizmom, kriminalom, korupcijom, partijašenjem, nakaradnom kadrovskom politikom i ostalim pošastima koje su nas dovele u sadašnju situaciju.
Šta Vi mislite o ovome?